Glava mi je bila teška. Bio sam svjestan, ali nisam mogao otvoriti oči. Pekle su me.
„Pretjerao sam sinoć.“-pokušavao sam da se sjetim šta sam sve pio i koliko sam cigareta zapalio.


Napipao sam desnom rukom sat na noćnom stoliću. Privukao sam ga sebi, otvorio oči na pola dvanaest i pogledao na sat.
Kazaljke su plesale. Nova navala mučnine i okretanja zidova iznajmljene sobe prikovale su me za ležaj.


Ponovo sam pokušao da otvorim oči.
„Pola dvanaest.“-spustio sam sat pored ležaja.
„Diži se. Diži se.“-bodrio sam samog sebe.
Nekako sam uspio da sjednem na ležaj. Oči su mi bile još napola zatvorene. Svjetlost koja je dopirala kroz stare roletne kao nož parala je ustajali zrak sobe koji je smrdio na jeftin alkohol i duvanski dim.


Spavao sam u odijelu. Pogužvana posteljina jasno je govorila da sam u gotovo besvjesnom stanju došao u sobu i onako obučen zaspao.
Slijedio sam tanku nit sjećanja da povežem događaje od jučer i jutrošnju glavobolju.
Glava me je pakleno boljela.


Teškim koracima krenuo sam ka kupatilu. Dlanovima sam zahvatao hladnu vodu i njome pljuskao lice želeći vratiti bar dio svježine. Nije vrijedilo.
Pogledao sam u ogledalo. Upale oči tupo su zurile u mene. Sasušeni  trag krvi na desnoj strani čela izgubio se negdje iza uha u predjelu vrata.


Mahinalno sam rukom pošao prema čelu. Istog momenta kad sam dotakao čvorugu na glavi kao da su stotine bolnih iglica našle svoje mjesto tik iznad uha.
Zgužvano odijelo, pamtilo je bolje dane. Izlizani reveri kaputa bili su upadljivo različite boje od prsluka na kojem je nedostajalo par dugmadi.


Skinuo sam kaput i okačio ga na vješalicu. Bijela košulja bila je isflekana burnim noćnim provodima i zasluženim batinama.
„Zaista sam znao biti gad“-mrmljao sam.
Skinuo sam i košulju. Pustio sam toplu vodu iz česme, ali samo se začulo krkljanje iz cijevi i nije uslijedila uobičajen malz tople vode.
„Prokleti majstori.“-psovao sam nadrimajstore koji su trebali da poprave bojler stotinu puta popravljan.


Hladna voda iz česme naglo me je budila. Imao sam osjećaj da mi je neko kamenom pritisnuo glavu u lavabo.
Izvukao sam glavu iz lavaboa. Dok je sa glave kapljala voda, bezuspješno sam tražio peškir. Uzeo sam košulju i sa njom obrisao kosu.
Krvi više nije bilo. Bol nije minula.
Nakon toga sam se spremio, stavio šešir na glavu i izašao u hladno novembarsko popodne. Krenuo sam u ured.


Ured se nalazio u glavnoj ulici iznad pivnice. Neugledni mali prozori gledali su na glavnu ulicu i banku preko puta. Sumoran kraj.
Dok sam prilazio vratima neki nepogrešiv osjećaj tražio je opreznost.
Zavukao sam ruku ispod kaputa i naslonio na dršku pištolja.
Hladni čelik u momentu me je razbudio.
Oprezno sam prilazio vratima. Natpis na vratima jasno je stavljao do znanja da se nalazim pred uredom privatnog detektiva.
Miloš Golubović.


Da to sam ja. Neka djeca iz ulaza odgulili su par slova, ali smisao se nazirao od ostataka ljepila.
Pod je izdajnički škripnuo pod mojim cipelama sa povišenom petom.
„Gotovo je. Faktor iznenađenja je propao.“-pomislih i bacih opušak cigarete na pod i desnom petom ga ugasih.
Hrpa opušakaka stajala je u ćošku.
„Zaboravio sam platiti čistačicu.“-mrmljao sam.
U tom momentu u uredu neko je upalio svjetlo.
Ušao sam. Neko je sjedio u fotelji okrenut leđima. Od naslonjača nisam mogao znati o kome je riječ.


Miris duhanskog dima lebdio je u zraku.
To bi mogla samo biti ona. Odahnuo sam. Zaboravih opreznost i krenuh ka prozoru. Omamljenost je još trajala. Trebalo mi je još svježeg vazduha.
„Dobro jutro Miloše. Dugo te već čekam“-njezin promukli glas više je odgovarao nekoj zvijezdi kabaretske predstave.


„Kako si ušla?“-upitah je samo da dobijem na vremenu.
„Gdje ti živiš čovječe. Ljudi po mjesecu hodaju, pa što bi jedna stara vrata bila nekakva prepreka.“-reče i povuče jedan dugi dim iz tanke cigarete.
„Boli li te glava. Moj muž ima tešku ruku.“-gledala me je onim krupnim očima kojima nisam mogao ništa odbiti


Crka kosa svezana u visoku pundžu jasno je isticala lijepe crte lica. Čisto lice isijavalo je ženstvenost naglašenu elegantnim kaputom. Prekrštene noge isticale su njenu vitku figuru.
Ustala je i hodom manekenke krenula ka meni.


„Zna li tvoj muž da si sada tu?“-upitao sam je.
Nije se zbunila. Nastavila je kretanje prema meni.
Spustila je dlan na bolnu čvorugu na glavi.
Nasmijala se. Sjajni bijeli niz zuba ukrasio je široki osmijeh.
„Baš me briga. Sinoć je bilo zabavno.“-prošla mi je iza leđa i obe ruke položila na ramena. Zagrlila me je. Njen  vreli dah osjetio sam na vratu dok je poljubcima kretala prema čvorugi.
„Meni baš i nije bilo zabavno. Ničega se ne sjećam.“-bezuspješno sam se migoljio pred njenim zagrljajem.
„Opusti se. Sav si napet.“-nije prestajala.


Ruke je bez imalo srama spustila na moje prepone. Jako me je stisnula.
Bolno sam jauknuo.
„Lakše malo. Ubićeš me ti ako me prije toga ne ubije tvoj muž.“-u trenu se sjetih teške ruke njenog muža.


Dvometraš izuzetno dugih ruku kojima bi kao vjetrenjača rušio sve pred sobom. Nije bilo načina da ga zaustavi. Nije ni stolica koju sam mu prebio preko leđa zaustavila tu hodajuću stijenu, čak štaviše raspalila je toga razjarenog bika.


„Moram se nekako iskupiti za ono od sinoć.“-počela je da sa sebe skida kaput.
„Izvini, mislim da ne bi bilo pam...“-stavila mi je dlan preko usta prije nego što sam završio.
Nastavila se skidati. Za nekoliko trenutaka bila je samo u ukusnom donjem vešu boje ciklame. Stajao sam kao ukopan. Bio sam uzbuđen. U ušima mi je bubnjalo.


Uhvatila me je za kravatu i povela prema fotelji. Nisam se opirao. Jednostavno takve se žene ne mogu odbiti.


Raspustile je kosu po ramenima. Talasi uzbuđenja preplavili su moje do tada bezvoljno tijelo. Bacao sam odjeću sa sebe. Ljubio sam je po vratu, ramenima. Dlanovima sam stiskao njeno čvrsto tijelo. Osjećao sam njeno ubrzano disanje.


Sve je bilo na svome mjestu. Strgao sam donji veš boje ciklame. Samo me je pogledala. Divlja vatra sijevala je iz svakog njenog pokreta.


Uzeo sam je u naručje i krenuo prema stolu. Izvijala se kao dim cigarete. Čvrsti stisak nije pružao ni najmanju šansu da se izvuče.
Razgrnuo sam papire sa stola i legao je na stol.

                              -   nastaviće se  -