[ Smijehom protiv uroka
]
20 Mart, 2012 11:45
Oooo međedi, proljeće je
Biološki sat i priroda su mnogo toga uredili nepisanim pravilima i zakonima. Prirodni zakoni kao što znamo funkcionišu sve dok na njih ne utičemo spolja. Skloni neprirodnim promjenama amandmanima urušavamo sve ono na šta je priroda utrošila vijekove. Mijenjamo prirodne zakone.
Istraživanja američkih ljekara i zoologa pokazala da crni medvjedi posjeduju iznenađujuću sposobnost u samoiscjeljivanju rana tokom zimskog sna. Rane zarastaju gotovo bez ikakvih ožiljaka, i ne dolazi do razvijanja infekcija.
Grupa naučnika, koja proučava crne medvjede u Minesoti već 25 godina, nada se da će moći da otkriju kako ove životinje uspjevaju same sebe da izliječe u toku zimskog sna, u toku kog im je tjelesna temperatura smanjena, a otkucaji srca i metabolizam usporeni. Za to vrijeme broj otkucaja srca smanjen sa 55 na 5 otkucaja u minuti. Za to vrijeme oni ne izlučuju urin niti stolicu.
Prevedeno na naš jezik. Naši poslanici su otišli korak dalje. Bolne rezove u državi bezbolno prespavaju zimskim snom za vrijeme trajanja mandata bez tragova i ožiljaka zaštićeni kao medvjedi. Pri tome uopšte ne gube masne naslage koje su strpljivo prikupljali u skupštinskom restoranu koje im pomažu da se vitalni, puni energije i elena vrate u bolesno društvo inficirano svim dječijim bolestima koje razvoj demokratije donosi sa sobom. Puni energije još jednom će se baciti na predizborna obećanja samo sa jednim ciljem. Još jedan zimski san za oporavljanje uz pripadajuće skupštinske novčane i druge prinadležnosti.
„Ooooo međedi. Probudite se. Proljeće je ako ništa drugo.“
Pozdravlja Vas mandrak72, međedolog i nećutolog sa svim dječijim bolestima.
[ Mandrakizmi
]
17 Mart, 2012 08:34
Budimo realni
[ Šta štampa štampa
]
16 Mart, 2012 14:14
Zbogom Džoko
Iz svijeta informacija samo za vas nekoliko osvrta.
Izabel Lang, striptizeta koja nastupa pod imenom Sindi Li, riješila je da se kandiduje za predsjednicu Francuske. Napokon. Vjerujem da će imati mnogo toga više za pokazati od Nikolasa Sarkozija.
Kada im supruga ili devojka uskrati seks, muškarci obično popiju nekoliko pića da bi sebi podigli moral, baš kao i mužjaci muva, tvrde američki naučnici. Sad mi je mnogo jasnije zašto mnogi rado zuje po bircuzima.
Krave širom sveta oplakuju smrt Džokoa, trećeg najpotentnijeg rasplodnog bika na svetu, koji je nedavno uginuo prirodnom smrću, ostavivši za sobom 400.000 potomaka. Ovakva vijest me uvijek rastuži. Tako plodne karijere danas su prava rijetkost.
TV serija Vojna akademija je povećala interesovanje za Vojnu akademiju. Ipak gledaoci bi radije još jednom da se vrati Bolji život.
Izblijedele saobraćajne oznake na beogradskim saobraćajnicama, usljed zime snijega i leda, radnici JKP "Beograd put" počeće da farbaju sutra. Radovi na farbanju saobraćajnica trajaće tokom čitavog vikenda. Farbanje naroda kontinuirano se obavlja svakodnevno i bez zastoja, a vidne rezultate pokazuje i farbanje očiju.
Pozdravlja Vas mandrak72, sa simptomima grčkog sindroma obeshrabren i neumreženi novinar lutalica
[ Priče iz Desetog sela
]
10 Mart, 2012 23:54
Ispod one kruške
Nesvakidašnji događaj umalo nije trajno poremetio život u malom i mirnom selu podno Grmeča. Ljeto je krupnim koracima odmicalo avgustu i žurila u zagrljaj sredovječnom septembru, rumeno zlatnog lica od čestih svadbi i rakije kruške. Poslednje skupine gastarbajtera polako su pakovale svoje velike putne torbe iznova preslagujući iste za još mrvu zavičaja.
Tih dana čist i oštar vazduh uzimao se snažnije i više i od najboljih ronilaca na dah, od kojih su strijepile sve vidre i ribe japranske. Ona tuga, teška i neopisiva uvlačila se u srca kako onih što odlaze tako i onih što im preostaje novo čekanje i iščekivanje. Nakon svakog udaha težak vazduh kao da je tegom pritiskao dušu, a srce htjelo iz nekog svog razloga da pobjegne iz grudi. Momenti u kojima nit se zna od čega ni zašto u grudima sve boli smjenjivali su se u talasima iznova jači i bolniji.
U momentima kad su svi zaokupljeni nekim svojim mislima selo je pohodio međed grmečki. Nekoliko dana smucao se i izokola osmatrao krušku. Oblizivala se međedina nesuvisla a tek voda što mu je tekla na usta te mu je sva njuška povazdan bila mokra. Žmirkao je svojim krupnim očima skupljajući ih kao da planira provaliti u sjedište Evropske unije u Briselu a ne na krušku povrh toga još nedozrelu kum Đuke.
Imao je Đuka sina za ženidbu. Obrena. Svadba je bila planirana za proljeće odmah u nedelju po Vaskrsu, poslije posta. Rodbina sa zapada ostavila je nešto zarađenih dana od godišnjeg za tu priliku. Đuka je danima potkupljao prije vremena dozrele i opale kruške i stavljao ih u kace.
„Trebaće Stano svaki litar. Tolike svate treba dočekati. Nećemo se brukati kad doslen nismo.“-pričao bi svojoj Stani brkati Đuka, a sve poskakujući u mjestu kao da odnekle do njega dopire muzika bećarska što u kolo poziva.
„Vala Đuka jedva čekam. Poželjela se ja u kolo uvatit'. Nisam poigrala Boga pitaj otkad. Uvijek uz đecu, a srce mi uvijek zaigra čim pjesmu i kolo vidim. Bojim se da me ne uguši.“-reče i sama cupkajući i pjevušeći sebi u bradu.
„Neka Stano. Lako je za kolo i pjesmu, treba tol'ke svate dočekati. Cijelo selo biće tu, a znaš njima je najteže ugoditi. Nije meni za strane i neznane. Najteže je svome ugoditi.“
„Biće nekako. Uvijek je bilo i biće. Gleda dragi Bog i na nas mučenike. Neće se nama obrazi crveniti ni zbog čega.“
„Vala baš.“
Izašao je Đuka pod staru krušku i zadovoljno pogledao u veliku krošnju koja se dizala nebu podoblake. Nakićena plodovima kao kićen vranac u svatovima kao da se i ona kočoperila svojom ulogom u nastupajućim događajima i pripremama oko svadbe. Davala je sve od sebe da iznese ogroman urod Đuki i Stani na radost i Obrenu za sreću. Voljela je ona „svog“ Obru, derana izdžikljala iz kratkih pantalona, sa kao katran mrkim nausnicama koji je plijenio srca seoskih cura širom kotara. Činilo se kao da je juče bilo kad se po prvi put peo put njenih slatkih plodova. Olakšavala mu je svojim granama kao rukama namakinjući sočne plodove pred neustrašivim deranom čija je hrabrost nebrojeno puta dokazana na ljuljašci pod njenom krošnjom, a na njenim granama. Ganulo ju je njegovo prebrzo odrastanje i sve slabije zanimanje za penjanje u gustu i visoku krošnju. Bila je pomalo ljubomorna na seoske cure koje se se zagledale u „njenog“ Obrena i time zaokupile svu njegovu pažnju. Čini se nanovo bi se rodila kad bi ga ponovo vidjela kako privezuje debeo konop na njene čvornovate i jake grane dok pravi ljuljašku kojom će se neustrašivo čas napred, čas nazad vinuti visoko pod njenu krošnju gotovo do prvih plodova. Voljela je svo to vrijeme provedeno s njim. Svu tu bezgraničnu radost i slobodu dok su zajedničkim snagama nastojali svako na svoj način dati pečat još jednom danu.
Gledao je Đuka put najviših grana kao da je prebrojavao najslađe plodove, vječito namakinjući i brundajući i zadovoljno trljaljući ruke.
Kruška pred njim treperila je, kao da je željela nešto da mu kaže, ukaže ili upozori. Onako zamišljen Đuka nije ni primjećivao njena nastojanja.
„O Đuka onamo, ovamo.“-kao da je navodila njegov pogled.
Nije se Đuka mnogo pometao izgubljen u računu i obračunu sa svatima.
„Biće Mošo, Anđelija, zatim prika Ljubo, prija Smilja, iz Vrankfurta pašo i svastika s mercedesom, pa Gale i ona njegova rospija na đavola nasađena. To je daklem sve sa mladinim gostima brojem i slovom stotinusedamdeset i pet duša.“-češkao je brkove.
„Ma ko da gledam, naće Žare sto mana. Te nepečeno meso, mlaka piva, slaba rakija. Ma đavola slaba. Nema je gdje ćeš proći nad mojom „kruškom“. Nema te „šljive“ da joj more na ruke politi.“-inatio se sa svojim komšijom i vječitom prznicom koji je uvijek sve najbolje znao kao da je pokupio svu pamet svijeta.
„On da meni priča, pa on nije dalje od Novog odmak'o, osim kad je u vojsku bio negdje na karauli u kakvoj vukojebini.“-przničio je i sam.
„Ne bi ja njega zvao, ali ne mogu mimo svijet, komšija je pa nek ga đavo nosi.“
Zanešen prepirkom i razgovorima ugodnim sa mjesnim protom Nemanjom prikupljao je plodove opale sa kruške.
„E moj gosin Proto. Idu godine. Ko da je juče bilo kad si krstio mog Obrena, vidi ga sad. Momčina. Ima Boga. Čekali smo ga godinama ja i moja Stamenija. Ma nek mi samo neko sad kaže da nema Boga. Ima, ima. Mogu ljudi od nauke i vilozofije da pričaju šta im volja ima neko gore ko sve nas gleda i svakom po zasluzi daje.“-podižući ruku prema nebu i napola dižući glavu.
U tom momentu po glavi ga udari golema kruška još teža zbog pada sa visine te se Đuki zacrni pred očima. Na momenat povrati svijest te se izgalami na krušku.
„E vala nijesam nikad računo s time da imam petokolonaša u svom dvorištu. Sram da te bude beštijo stara. Lijepo ti svog Đuku kruškom pa u tikvu. A, tome se od tebe nijesam nadao. Razgovaraćamo mi poslije, samo se ti beči na mene.“-kritikovao ju je i grdio na pasja kola kao da je riječ o djetetu uhvaćenom u nekoj smicalici.
Trljao je udareno mjesto na glavi i sniženim tonom nastavio pridiku kruški, pijanom svatu Stevanu i Mari Markovoj koja je svoj nos voljela svugdje zabadati i gdje joj nije mjesto.
„U sunce ti kalajisano.“-opsova Đuka nakon što još jedna kruška na njegovoj glavi pronađe metu.
„Slušaj ti, kruško, babetino stara. Da nijesi tako rodila ja bi tu zube pokaz'o. Beštijo nijedna.“-prijetio je Đuka zagledan u njenu gustu krošnju.
U jednom momentu primjeti da se nešto miče međ granjem. Protrlja oči u nevjerici. Golemi čupavi neznanac vješto se međ granjem i listom krio i vrlo spretno mijenjao mjesto stalno izmičući njegovom pogledu.
„Ti li si Mikane. Slazi barabo jedna, mene si naš'o zajebavat'. Slazi barabo kad ti kažem, odoh sad po lotre (ljestve). Nemoj da te moram tresti ko krušku.“-sumnjao je na jednog komšiju i spadala da se na njegov račun sprda te je kožun izvratio i obukao te se snuca međ granjem i kruškama gađa.
Kako nije bilo odgovora pojuri kući po ljestve da se ispne na krušku i otjera nezvana gosta. U tren posla vrati se pod krušku, prisloni ljestve na istu te se poče penjati. Nije skidao pogleda s neznana gosta koji je vješto izmicao njegovom pogledu vazda ga tražeći među granjem.
„Zašto sad mučiš. Vuna? A?“-prijeteći peo se uz krušku.
Kako je penjanje bilo sve teže i opasnije više je pažnje usmjeravao i na vlastitu bezbjednost. Bio je sve bliže neznancu tik iznad sebe. U jednom momentu mu se učini da može dohvatiti njegovu nogu te pomisli da ga prijeteći uhvati za isti ne bi li ga natjerao na uzmicanje i predaju. Ispružu ruku s namjerom da je dohvati.
„O jebem ti sveca nekrštenom.“-uzviknu istog momenta kad ga uhvati za nogu.
Ogromno žilavo i čupavo stopalo izmigolji mu se snažno iz ruku te se mumlajući pobuni. U tom trenu pred njegovim očima se iskezi velika međedina prijeteći širokim zubima.
Ni sam ne znajući kako objasniti sjurio se niz krušku Đuka brzinom taneta. Čim je dotakao tlo zajauka koliko ga grlo nosi.
„O ljudi, pomagajte ako Boga znate. Omlati mi krušku baraba nekrštena.“-te se sjuri prema kući.
Čuvši silnu viku Đukinu u tren posla okupiše se komšije i seljani. Među njima i nekoliko gasterbajtera. Ni djece nije u svemu tome nedostajalo.
„Pobogu Đuka kakva baraba nekrštena.“
„Ovolika, pokazivao je šireći ruke. Međed ko najveće june. Eto koliki je popeo se na krušku pa redom mlati li je mlati. Udario na krušku kad mi najviše treba. Da je doš'o lane il' preklane ne bi mu riječi rek'o, još bi mu lotre prislonio uz krušku. Evo potpis'o bi mu da dođe dogodine vas krušku da obere, al đe napast dođe sad da mi na kuću i prag udari.“-zapomagao je Đuka.
Svjetina se uputi pod krušku. Ljubo se uputi po pušku za svaki slučaj. Koliko najstariji mještani pamte nikad se međed nije spustio u selo tako nisko. Lovci su znali pričati kako su znali vidjeti svježe tragove al njihovoj se priči nije mnogo vjerovalo. Da je iko živ krokodila spomenuo neki od njih bi se pohvalio kako ga je spazio il mu tragove našao. Tako da je većina priča o međedima lako padala u vodu.
„Eno ga.“-viknu neko iz gomile.
Nelagoda prođe skupinom pod kruškom. Nije bilo svejedno nikome, mada je veći dio njih bio siguran da je prije u pitanju bila kakva smicalica nego šumsko zvijere koje je došlo maksuz da se okoristi o dobro poznate Đukine kruške.
„Ma đe sad da na me udari?“-po ko zna koji put se pitao naglas Đuka.
„Kako oklen? Reklo mu neko pašče.“-dobaci Lazija te izazva lavinu smijeha još uvijek ne vjerujuću u svu tu priču.
Bez obzira i na nevjericu niko se ne usudi da priđe pod krušku i sam se uvjeri u pojavu međeda u selu. Oni hrabriji su se korak ili dva izdvojili ispred većeg dijela skupine i šapatom se između sebe sporazumijevali. Razumijevalo se da niko nije htio da štrči i da se istrčava sve u strahu da će biti ismijavan pred svakom zadrugom i trgovinom kako u selu tako i u susjednim zaseocima. Na prelima i kojekavim zborovima i druženjima. Lijepa vijest se brzo širila, loša još brže, činilo se da sprdačina najbrže stiže do pažljiva slušaoca. Pa još da kojim slučajem priča ode vani u bijeli svijet eto bruke. Nezapamćene.
Napokon se dvojica mlađih i hrabrijih ljudi izdvoji i uputi pod samu krušku. Mikša i Slave. Opreznim koracima i pogledom stalno uprtim u krošnju pažljivo su se korak po korak primicali zaposjednutoj kruški. Ovakav atak na selo nije zabilježen još od vremena drugog svjetskog rata i dolaskom prve disko ploče krajem sedamdesetih godina koja je na noge podiglo svo selo. Vladala je velika tišina. S nestrpljenjem se očekivalo da se ispod kruške prolomi kakav strašan urlik ili zaori glasan smijeh. Nekoliko minuta Mikša i Slavo su pogledima pretraživali krošnju drveta tražeći nekrštenu barabu ili kakvo drugo objašnjenje. U jednom momentu Slave podiže ruku pokazujući na nešto. Mikša je bez glasa samo mahao glavom te nakon toga obojica dojuriše među ostale.
„Ljudi. Đuka je u pravu. Međed je na kruški.“-tiho im saopšti Slave.
„Istina je. Ljudi sve sam svojim očima vidio.“-potvrdi Mikša.
Podiže se graja. Počeše svi u glas da se nadvikuju sa svim ostalim. U jednom momentu Slave podviknu.
„Aman ljudi jesmo li ljudi ili babe da se 'vako nadvikujemo. Tišina. Moramo da vidimo šta nam je činiti. Imamo problem.“
Graja prestade. Na licima svih lebdilo je pitanje.
„Šta činiti?“
„Ljudi, zvijere je u pitanju. To je posao za lovce. Da se ja pitam ja bi to puškom rješavo.“-prvi se s rješenjem javi već dobrano alkoholizirani Stevan.
„E vala sreća te se ništa ni ne pitaš. A kao drugo tako dopingovan ne bi ni kruške pogodio, samo bi međeda razjario.“-umiješa se Ljubo sa puškom na ramenu.
„Pa pucaj ti. Ja bi p'jan bar krušku pogodio, de se ti delijo pokaži kad već pušku nosiš.“-uzjoguni se Stevan.
„Jest, jest. Ajde ti junačino s puškom se pokaži.“-Mara Markova žena, ukoljica i svađalica za svaku priliku. Da je kojim slučajem situacija bila drugačija ona bi već našla razlog da nekog podrži, a na drugog se okomi.
„Pobogu ljudi. Pa šta da ga samo rani pa da se nako razjaren među nas sjuri ko zna šta bi bilo.“
„Ili još gore da nako ranjen ostane gore i da pomlati sve do jedne kruške Đukine“-domete Lazija.
„Da se kojim slučajem mene tiče, ja bi krušku zajedno s međedom srušio, pa kom obojci, kom opanci. Ovako ako nam koji put slučajem utekne on će ponovo u selo navraćati. Neće se on libiti više ni Đukine, niti Mošine, nit moje kruške. Eto ja toliko.“-predloži i domete Žare.
„Nećeš ti moju krušku sjeći. Imaš svoj voćar pa koliko još danas sjeci redom, kad te se već tiče moja kruška.“-ljutito se umiješa Đuka.
„Stanite, stanite ljudi.“-nadjača Mikša sve ostale.
„Ne treba žuriti sa rješenjima. Imamo krušku, međeda na njoj i nekoliko prijedloga. Ima li iko još kakav prijedlog, pa da se dogovorimo ko ljudi.“
Njegov predlog im se učini razumnim te ga poslušaše. Prvi sa novim prijedlogom javi se Božo zvani Riđan. Pravi razlog takvog nadimka niko nije znao, ali niko ga pred njim nije tako ni smio zazivati. Sumnjičavo su se neki sašaptavali dok su slušali njegov prijedlog.
„E državo na šta si spala kad Riđan predlaže.“
„Ja mislim da bi bilo najbolje popeti se gore i kakvom močugom otresti napasnika.“
„Božo kad je već tako, uzimaj motku pa se penji.“-dodade Lazija.
„Zašto ja? Đukina je kruška.“
„Zato što si ti i predložio, jel ti misliš da smo mi konji koji glavom ne misle?“-uzvrati se Lazija.
„Jel ti to nešto hoćeš kasti?“-naroguši se Božo te krenu prema Laziji.
Umiješaše se i ostali i stadoše između njih. Za riječ se opet javi Mikša.
„Mislim da ovo nije dobar predlog.“-sa njim se složiše i ostali.
„Otpala je puška, sječa kruške, kao i ćeranje motkom što predloži Božo. Ima li još neko ideju?“-upita Mikša.
Za riječ se javi povjerenik mjesne zajednice.
„Da pregovaramo.“-opali kao iz topa kao da je riječ o kakvom čeljadetu, a ne o međedu.
Ostali prasnuše u smijeh.
„Jel ti misliš da smo mi međedi te da s njim pregovaramo. Uostalom ti si plaćen i zaštićen k'o međed pa izvoli visoki predstavniče. Svaka ti malja valja.“-odvali Slave te svi ostali s njim prasnuše u smijeh.
Iznoslilo se još mnogo predloga sve luđi jedan od drugog. Bilo je prijedloga da se po svaku cijenu međed živ vata i postane maskota sela.
„Slikanje s njim po evro ili dva pa da vidiš kako selo grabi.“-domete Miško gastarbajter iz Švajcarske.
„Jes, pa da te žena ne može na slici prepoznati.“-dodade Žare.
„Jok tebe bi prepoznala. Da ti je samo glavu skinuti ne bi znali od koje životinje je tijelo.“-ne dade se Miško.
„Preparirati strvinu za nauk njegovim rođacima kako će se s nama provesti.“-galamio je neko uiz mase.
Pozvati vatrogasce, miliciju i još mnogo blesavih prijedloga. Jedan od njih predloži da se zovne televizija.
„Nek se zabilježi, a ujedno da selo ispadne na televiziji. Oni iz Brestovca bi pukli od muke. Vaka prilika se zadugo neće pružiti.“
„Jes vala, već vidim Mirkaća, kako pjeni dok mu dogorala cigara visi na ispucalim ustima.“
Nekako se složiže da se pozove televizija. U tom polako prispije i noć. Međed na drvetu nije se mnogo ometao. Vrlo brzo je uvidio da mu od njih ne prijeti nikakva opasnost te nastavi uživati u slatkim plodovima.
„Aman, ljudi do jutra ima da izjede i korjen.“-jadikovao je Đuka stalno gužvajući kapu sa glave.
Podijeliše se između sebe da se na međeda svu noć pazi. Po trojica na smjenu. Kako je noć odmicala nervoza se polako uvlačila među čuvare. Sumnja u ispravnost i vlastite mogućnosti daleko je nadrasla početni entuzijazam.
Negdje pred zoru dok su prvi pijevci otresali krilima i još jednom ponavljali poziv da se ustaje umorna i pospana trojka bili su nijemi svjedoci međedove hladnokrvnosti. Lagano i vješto je sišao sa stabla i ne gledajući u njih odgegao prema šumi. Zabezeknuto su gledali u scenu i nemoćni da učine bilo kakav potez da ga zadrže na kruški.
„Ode.“-reče Mikša.
„Ode.“-potvrdi Stevan
„A ne reče ni hvala.“
„Bogami ne reče. Baš je međed.“
„Što ne puca?“
„Zašto?“
„Ispašće da smo se bez borbe predali.“
„Dobro ti veliš.“-podiže pušku i jedan za drugim ispali dva hica u vazduh.
U tren oka sjuri se nekoliko najbližih mještana pod krušku.
„Ma zvijere ne mož bit neg zvijere. Sjuri ti se on sa kruške pa pravo prema nama. A ja pušku nanesem, pa tras jednom, tras drugi put , pa tras treći put a on ni da trepne.“-kalemio je Stevan junaštvo na smjenu kao jabuku na lozu.
„Ma Stojane bilo je samo dva pucnja.“
„Ma šta ti znaš jadan koliko je bilo. Sila Boga ne moli nit municiju broji.“
Kad se dobrano razdanilo priča je već poprimala mitske razmjere, a njeni svjedoci gotovo kult ličnosti godine. Vidjevši šta se dešava Đuka se pope na krušku da „procijeni“ štetu.
Nije mnogo govorio samo je vrtio i odmahivao glavom.
„Ma pusti.“-bilo je sve što je rekao.
Održana je i svadba. Svatima ništa pofalilo nije. Niti kruške. Međed je uzeo samo onoliko koliko mu je bilo potrebno izuzev one dvije kruške koje završiše na Đukinoj glavi. Neki međedi na svadbi učiniše više štete nego da je međed osam dana na kruški kruške krstio.
„E moja Stano, svaki sam međeda gledo, al ovakvih ko Stevan i Žare nisam nikad vidio. Pa onaj sa kruške je za njih inžinjer. Došo, sjeo pojeo i otišao. Za sobom nije kvara ostavio. Ova dvojica svinjac napravili.“-vajkao se svojoj Stani.
„Neka Đuka. Nijesi ti kriv. Budala i krivih drva ni broja im se ne zna. Međedi se na prste ruke daju izbrojiti.“
Pomenuti događaj još sa sjetom ispričaju uz kotao rakijski mještani dok pucketaju suva drva, a prvi mlaz ljute mučenice poteče iz kotla, a smijeh još uvijek izmami kada neko izvrati kožun pa zamumla iz mraka ko kum Đukin međed.
Dok noć polako osvaja, slušam glase kako se gase i sve slabije trepere kao udaljene zvijezde na vedrom nebu. Ne registrujem ni smijeh ni duhovite upadice podgrijanih čiča dok im se oči sjaje kao sunce na staklenoj boci odbačenoj u kupine pored puta.
„Šta bi mi da nam nije međeda?“-zapitah se.
Pozdravlja Vas mandrak72, od kotla opečen, riječju nedorečen, opijen selom kojeg volim.
[ Šta štampa štampa
]
07 Mart, 2012 00:01
Vrh ledenog brijega
U moru unformacija samo za vas izabrao sam one koje smatram iako dalekim nama veoma bliskim. Pa krenimo redom.
Ledenom brijegu u koji je udario “Titanik” kobnog 14. aprila 1912. trebalo bi djelimično skinuti odgovornost jer su naučnici identifikovali još jednog krivca – Mjesec.
Konačno je neko javno priznao ono što i sami odavno znamo. Za naš brodolom takođe je kriv mjesec. Predugo traje.
Naučnici tvrde da pivo, uprkos određenoj količini alkohola koju sadrži, može povoljno da utiče na izgled muškaraca i žena. Tako su u novi balzam za usne ubacili ekstrat piva.
Konačno će i pripadnice ljepšeg pola vidjeti šta smo mi pripadnici “ružnijeg” pola bili spremni učiniti samo za ljepotu.
Rezultati nedavnog istraživanja, objavljeni u časopisu "Behavioral Ecology", pokazuju da većina žena ne voli kada muškarci puštaju bradu. Međutim u izvještaju se ne spominje to da neka nezvanična istraživanja pakazuju da daleko veći broj muškaraca ne voli kad žene puštaju bradu.
Grupa naučnika tvrdi da je moguć život na Jupiteru na osnovu ledene površine koju su otkrili na ovoj planeti. Oni kažu da se ispod leda nalazi voda koja je obično siguran znak života. Mislim da ovakva tvrdnja odmah pada u vodu. To nije dovoljno jer nama je za život potrebno hljeba i igara.
Transseksualac po imenu Ivi bio je jedno vrijeme dadilja američkog predsjednika Baraka Obame, koga je zasmijavao tako što se karminisao ružem njegove majke, piše britanski "Dejli mejl". Daklem, nakon ovoga pale su neke maske i maskare. Jasno je odakle sklonost Baraka Obame da nam maže oči.
Pozdravlja Vas mandrak72, neskloni i vremešni novinar omladinskih časopisa.
[ Mandrakizmi
]
01 Mart, 2012 20:39
Reket
Ministar obožava tenis. Stoga uzima reket.
Vlast propagira sportski život. Svima su nam utjerali reket.
Pozdravlja Vas mandrak72, nerangirani teniser, mešetar od reketa.