Ovih dana neprijatno me iznenadila novinska vijest. Naime u njoj saznadoh da Mađarska diže ogradu od četri metra ka Srbiji. Očekujem da Srbija kao kontramjeru rasporedi Bogdanova duž granice s Mađarskom.
Čitajući vijesti ovih dana zapitao sam se. Da li je telefon zamijenio novine? Hm, ne znam, još nisam da prostite brisao guzicu s njim.
Kao ljubitelj fudbala ne mogu a da se ne osvrnem na nedavno odigranu kvalifikacionu utakmicu Danska – Srbija. Stoga evo i nekoliko mojih utisaka i impresija na sve viđeno.
1. Posmatrajući sve odigrane mečeve u dosadašnjem toku kvalifikacija brine me hoćemo li uspjeti do kraja kvalifikacija sačuvati i ovaj jedan bod.
2. Uz svo dužno poštovanje slijepim i slabovidnim licima ovoga puta smo na istom. Od fudbalske reprezentacije nismo ništa propustili. Nismo vidjeli ništa.
3. Neuspjeh protiv Danske u stvari i nije neuspjeh. Mora se ipak reći da reprezentacija Srbije redovno igra kvalifikacije.
4. Kako stanje stvari stoje i po broju osvojenih bodova grupa smrti bi otprilike ovako izgledala. Andora, Srbija, Lihtenštajn, Farska ostrva, Malta, Gibraltar,..
5. Ukupan bodovni saldo naše reprezentacije takav je da bih i ja u najgorem slučaju sam igrajući protiv svih reprezentacija osvojio samo bod manje govori o dosad nezabilježenom uspjehu nažih zvijezda i zvijezdica.
6. I za kraj. Srbija u trećem šeširu žreba za Mundijal u Rusiji! Svejedno koji je šešir, sa ovakvom igrom uvijek nam je mrka kapa.
Ali uzdajući se u onu staru „na mlađima svijet ostaje“, našim mladim fudbaleru mnogo sreće u sutrašnjem meču sa Malijem želim. Ne zaboravite momci na onu staru „jeste Mali, ali je tehničar“.