1.Kontraverzni biznismen.
Kad ovu kovanicu cujem na javnim medijima dodje mi da se ispovracam u frizider.
Da trajno sacuvam misljenje o tome. 2.Kolega mi se hvali kako
je poceo pisati pjesme. Bolje i to nego da sjedi golom guzicom na betonu. 3.Godinama odvajam od
usta. Upljuvan TV ekran najbolje to zna. 4.Godinama sam odvajao od
usta. Rezultat, sva pljuvacka je isparila. 5.Nije cudo sto su nasi
odnosi sa SAD naruseni. Bombardovanje nas je itekako pogodilo. 6.Srpski mediji po
medijima povlace Sorajinu sisu. Dzaba van trud novinari. Iz te muze nece poteci
mlijeko, samo moze oko ispasti. Njoj samoj i to je dovoljno, za takve nosi cep
od sudopera na sisi. Zacepice zlu netrebalo. 7.Sorajina sisa danas je
zauzela prostora u medijima vise nego problemi Srba na Kosovu. Bice na kraju
ipak da ce stati svi Srbi pod Sorajinu sisu. 8.Naši piromani imaju
dušu. Najradije bi zapalili preko grane. 9.Student nije zapalio zito.
Zapalio je preko grane. 10.Followersi me zaobilaze
ko neplivaci Slaviju. 11.Polticari su vrlo
osjetljiva kategorija. Najcesce se pokvare mnogo prije isteka mandata. 12.Moja sabrana djela na
putu do citalaca vodio je istrazni sudija. 13.Za moja sabrana djela najzasluzniji
je tuzilac koji je sve to ukoricio u sasvim pristojnu optuznicu. 14.Moja sabrana djela
ostala su bez odjeka, a i sudija je ostao bez teksta. 15.Da ovdje nesto smrdi
bilo je jasno cim su isplivala govna. 16.Zalud kukamo za odlivom
pameti kad ne znamo ni gdje smo suplji. 17.Decemarski izbori u
Srbiji. Prilika da se na birackim spiskovima jos jednom nasa imena sretnu sa
imenima nasih preminulih predaka. 18.Svaki treći muškarac
stariji od 40 godina ima problem sa potencijom. Znači dvojica zajebavaju, treći
podjebava. 19.Ako ste me pozvali na
svadbu to vam ne daje za pravo da mi trubace predstavljate kao iznenadjenje
veceri. Tolika budala nisam. 20.Ako kazem da u citavom
skolovanju nisam pustio glasa na muzickom vaspitanju da li me to kvalifikuje
kao covjeka od povjerenja ili bez sluha. 21.Starlete ne moraju da
pumpaju silikon u mozak. Taj benefit stekle su rodjenjem. 22.Pa jel istina da BgH2O
tone. Znao sam. Nemamo more al Titanik gradimo. 23.Pravi Srbin ne nosi
torbice. Pravi Srbin nosi fišeklije. 24.Bojim se da sve više želim
biti manje informisan. 25.Još jedan poziv
starletama iz klonja da uzorke stolice predaju u laboratoriju. 26.Pitam se kakvih problema
imaju starlete te se slikaju po klonjama kafića. Stolica sa parazitima nosi se
na provjeru u laboratoriju mačke. 27.To ode do mora na dan,
pređe 500km samo da uslika noge i napiše neprocjenjivo. U pravu si sestro takva
se budala ne može platiti. 28.Ja sam krompir povadio.
A vi, sta ste ucinili za svoju zemlju? 29.Poltron nije repa bez
korijena da se moze iscupati. 30.Kod nas nema sta nema. I
svakoga dana sve vise nema. 31.Poltroni ne vole vlažne
maramice. Ne vole kad im se neko miješa u posao. 32.Guzonja daje oduška.
Poltrone ubi promaja. 33.Poltroni zbijaju redove.
Guzonji zinulo dupe. 34.Praziluk u brizi. Zinula
guzica. 35.Poltroni se gnušaju.
Ulazi su zakrčeni prazilukom. 36.Obezglavljeni je dobrano
pogubljen. Još ne može da sveže gdje mu je glava a gdje guzica. 37.Obezglavljeni bi imao
štošta da kaže, ali već neko vrijeme nije dobar s glavom. 38.Kriza s Makedonijom
prijetila je da zasjeni onu na Korejskom poluotoku. I ovoga puta glavnu rolu
odigrala je usijana glava. 39.Komšije naše pokazali
smo vam zubice i neka vam to bude opomena da znate s kim se kačite. 40.Kad smo prvi put pekli
pile supruga i ja toliko smo ga prepekli da su mu samo ostale mošti. Uzeli po
česticu i tako to. 41.Kad frizeru kažem da mi
skrati dlake iz ušiju on traži dnevnicu. Pih, i kaže ne valjaju zanati. 42.Kad god na TV-u ide
reklama za preparate za rast kose sjetim se Šabana Šaulića. Ma kome vi mažete
oči bando. Nisu trepavice problem. 43.Uzdaj se u se i u kuso
prase. 44.Što vidi očima rukama
stvara. Majstore baci malo oko na sapun neće ti ruke otpasti. 45.Ako naručim od muzičara
"Evo banke cigane moj..." da li to može da se posmatra kao muzički
dinar? 46.U Srbiji se uvodi porez
na septičku. Kažem ja vama samo vi serite Srbi po internetima koštaće vas govno. 47.Pregurasmo dug put
danas. Ja gurao do Jajca, žena od Jajca. 48.Da li presipanje iz
šupljeg u prazno može da se posmatra kao sistem spojenih posuda? 49.Sinoć je gostovao Rasta.
Večeras Leksington bend. Šta reći osim "Dobro da nije neko veće zlo". 50.Što se tiče Raste i
muzike mogu reći samo jedno. Da mi je o glavu da navedem jednu njegovu pjesmu
već bi se ižljubio s vamilijom još noćas. 51.Tamo gdje su jedini
atributi dupe i sise ne treba pridavati pažnju broju padeža. Sve završava s
padežnim pitanjem "ko je koga". 52.Nikad više igračaka,
igrališta i igraonica, a nikad manje djece da zna šta sa svim tim raditi.
Valjda je to do aplikacije? 53.Prilikom obračuna štete
od požara da li u konačni bilans ulaze paljevine sa plaže? 54.Pravi patriota na plaži
gricka Tuc sa slaninom. 55.Mislio sam tipu koji je
juče preplanuo od sunca prići s cigaretom i s pitanjem "Mogu li da
pripalim? Spriječilo me to što ne pušim. 56.Juče je jedan bračni par
na plaži izgorio od sunca. Dežurala vatrogasna ekipa da se požar ne bi dalje
širio. 57.To tetoviralo kineski
alfabet po vascijelom tijelu a još ne znam piše spojeno. 58.Jebem ti ljetovanje.
Kljukaju me jajima ko da tortu za slavu prave. 59.Paradajz, jaja,
paradajz, jaja... Stalno se osvrćem nakon nužde da vidim šta je prevagnulo. Dal
radim majonez ili paradajz pire. 60.Prženice. Kako god
okreneš na ljetovanju jaja mi nikad ne ginu. 61.Ne smeta meni što jedem
jaja svaki dan, mada me već boli nos od kljucanja po laminatu. 62.Zar su morale crnogorske
kokoši dobiti hemoroide sve zbog doprinosa turizmu. 63.Dosta o jajima u
turizmu. Mućak se i na plaži prepoznaje. 64.Nemamo za giros. Al
nabodemo sendviče na selfi štap, supruga okreće a mi grickamo polako. 65.Pakujemo sendviče za
plažu, nestalo salveta. Umotavamo ih u gaće. Gaće, sendvič, gaće, sendvič, gaće
sa sefom, sendvič, gaće bez senfa...... 66.Juče platio hamburger 2
evra. Natrpao besplatnih priloga, ljute paprike 20 deka da im se sit najebem
mile majke. Još pušem ko gusak. 67.Plićakuše, napucane i
kao kaubojska tava izgorale ribe iz prvih redova na plaži što igraju odbojku u
vodi do članaka. Ej, idite bar pod tuš. 68.Od morske vode
intnezivirao mi se rast nokata. Ne bi ja to znao da nisam primjetio izgreban
laminat. 69.Ne može se reći da
društvene mreže nisu od koristi. Ako ništa drugo s njom možete da imate redovnu
stolicu. 70.Obrijao glavu i na njoj
istetovirao bar cod. Gdje da te složim? Mesni odjel, dal na teletinu, junetinu,
govedinu? Svinjetinu? Za soma nisi. 71.Nešto su mi uvijek bile
sumnjive reklame za pivo, ajd reko prećeruju. Ako lažu reklame pivski stomaci
na plaži ne lažu. 72.Jebem ti dokon narod.
Kad god treba da prostrem ves na balkonu on nadje da seiri, gleda u zvijezde I
sere o Zvjezdanim stazama.
Pozdravlja Vas
mandrak72, savršeno ulijenjen i ušuškan u novembarsku dokolicu i rasol što
krijepi nedeljno popodne
Ne umijem ja da
kumujem naslovima. Neki će reći odmah na startu da je providan kraj, drugi će u
naslovu prepoznati patetiku bez da pročitaju ove redove. Treći, ne znam. Možda
će se razočarati što se nisu pronašli u redovima koje su iščitali.
Nikad nisam
razmišljao na koji način biram junake svojih priča. Ne znam, ne smatram ih
junacima. Možda bi se prije moglo reći saputnicama na pojedinim dionicama. Tako
će biti i u ovoj priči.
Na samu pomen
riječi ekskurzija uvijek će me preplaviti nostalgija. Destinacije do kojih se
danas stiže samo uz pomoć pasoša, kojeg ni do danas nemam, u ona vremena nije
trebalo gotovo ništa osim neke kinte od koje se roditelji nisu rastajali kao
danas od života.
Lično sam
ubijeđen da se odavno ne čuje ono „ej šoferu dodaj gas...“ kada smo šofera našeg
autobusa bodrili da pretekne autobus sa učenicima drugog odjeljenja. Zaboga
miloga pa to bi se danas tumačilo podsticanjem na ugrožavanje saobraćaja i
kršenje saobraćajnih propisa. Ali nije to poenta. Poenta je negdje drugdje.
Nije se Boško razlikovao
od ostalih vozača autobusa tog vremena. Imao je i brkove, koji kilogram viška,
svijetlo plavu košulju. Imao je i razumijevanje i za našu galamu, neplanirane
zastoje da bi platili danak pretjeranom ispijanju sokova bez nadzora roditelja.
Imao je i dva
sina.
Imao je Boško i
svoje selo. Pitomo kako samo znaju biti sela pod Kozarom. I voće koje je dobro
rađalo, šljivu koja je dobro bacala, jabuke. Ih kakve je samo jabuke imao. Imao
je sve ono što bi se moglo smatrati ispunjenim životom. Posao, porodicu i
vrijeme za mala zadovoljstva, ali nije imao samo jedno. Osjećaj da dolaze luda
vremena.
Nova autobusna
stanica nije bila samo ponos lokalne firme za prevoz putnika i robe. Bio je to
trijumf koji je trebao nagovjestiti bolje sutra, svijetlu budućnost
nasljednika, mirnu i bezbrižnu starost. Redovnu penziju.
Ali nije to pošlo
u tom pravcu. Da je bilo do Boška i njegovih kolega vjerujem da bi oni žuljevitim
rukama i volanom koji su znalački vrtjeli usmjerili nevolju što se valjala iza
brda u nekom drugom pravcu. Nažalost volan su preuzeli neki drugi, manje vješti
i prečicom nagrađeni. Boško i njemu slični mogli su samo s tugom da konstatuju
da su autobusi sve stariji. Hrđa je bila sve uočljivija. Reklo bi se zarazna. Nakon
limom obloženih šasija napala je i sve ostalo.
Zalud su Boško,
Marinko, Ekan i ostali ostajali poslije radnog vremena da s majstorima iz
radionice uklone zametke nečega što nije slutilo na dobar kraj. Nije bilo toga
gita i farbe da se zapuše sve rupe koje su se otvarale sve brže i više. Rat je
samo ovjerio tačku. Nakon toga više ništa nije bilo neupitno.
Nasljednici su
potražili sreću u drugim državama. Boško nije. Njegov Jugo 45 bio je kalibrisan
do sela i nazad. Toliko bi uspio od bijedne penzije da natoči. I nije se žalio.
Njegove ruke trudom su nadomještavale ono što mu penzija nije omogućavala mada
je ne tako davno sve upućivalo na takvu izvjesnost.
Iznenadio me je
jednog poslijepodneva kada je zakucao na moja vrata. Upitao za oca i ostavio
kalemljene sadnice jabuke. Nije on mene prepoznao, a i kako bi. Nije bilo
retrovizora u koji bi stale sve one glavice sa sendvičima i sokovima niti svi
osmijesi nakon što bi pretekao autobus sa odjeljenjima iz jutarnje smjene. On
je i dalje izgledao kao i svi penzioneri koji se nisu predavali ni nakon što im
je uskraćeno ono što su radom zaslužili, ali nije ni izgledao kao oni koji su
mu to sve omogućili. Njegov Jugo 45 bio je sijenka ponosa bivše nam države.
Mnogo je dimio, bučio ali nije se opirao. S Boškom je njemu najbolje.
Prije neki dan
poranio sam sa namjerom da u sadejstvu s riječicom Japricom napojim žednu baštu
i zasade voća. Nisu to zasadi da se razumijemo oni što se neumitno pršću s
hemijom, preparatima. Nisu to nepregledne sadnice postrojene kao vojska mada ima
nekog reda. To su sadnice koje najbolje raspoznajem po plodu. Jeste da nisu
reprezentativne količine niti izgled za markete, ali im se radujem. Ne pamtim
ti ja sorte, nešto mi to ne polazi za rukom, ali lako bih mogao da nabrojim sve
modele Opela, Chevroleta, Forda,...itd, ali s voćkama ja to tako. Međutim ja
imam neki svoj kod po čemu ih pratim i posmatram.
„Dulina Petrovka“,
prva jabuka koja dospijeva o Petrovdanu, „Miloševa Crnica“, misli se na krušku
koju ću dobro očekati da podari ploda za dobru rakiju. Ne da bih se od nje
opijao nego da bi se kao i svaki dobri domaćin s njom pohvalio, gosta ponudio,
za oblogu podijelio.
„Boškove jabuke“,
niz od četri jabuke od kojih tek očekujem ploda u narednim godinama. Ako sve
pođe po planu biće za kompota, slatka. Koji litar jabukovače za iznenadna
gosta.
Boško nije s nama
već neko vrijeme. Ne znam ko je sad s njegovim jabukama, šljivama, kruškama.
Nasljednici nisu, a ako je suditi po trendu nestajanja sela ne piše se dobro ni
njegovom voćaru. Za sada je jasno samo
jedno. U mom voćaru ostaće uspomena na Boška dok me jabuke budu na to
podsjećale. Slatki plodovi u godinama koje dolaze neće vratiti šofere, autobuse,
putnike i ekskurzije. Hrđa koja je napala autobuse odavno je pojela limove i
šasije. Ona druga koja je napala sve ostalo nije stala.
Može da pojede i
autobusku stanicu, radione i tehničke preglede ali jedno nikako ne može. Ne
može da izbriše Boškove jabuke. Možda sitne, neugledne nakon što se ogule
mirisne će moći svakoj na megdan. Neki to nikad neće moći. S obrazom stvari
stoje drugačije.
Danas je okončano putešetvije mojih aforizama koje sam zapisivao godinama unazad. Lijenština poput mene odgađala je nekoliko puta ovaj završni čin. Međutim, osmijesi, aplauzi iz publike i vaši komentari učinili su da se upustim u ovu avanturu, razvijem jedra i konačno uplovim u luku u koju sam se zaputio prije nekoliko godina.
Ovom prilikom želio bih da izrazim najveću zahvalnost Danici Daci Mašić koja me je najviše bodrila, a bogami i kritikovala u najboljoj namjeri da ne razvodnim aforizme. Obećao sam samom sebi da ako ikad dođem do ove tačke da nipošto ne zaboravim Dacin gest. I ovom prilikom još jednom se zahvaljujem na njenoj najvećoj podršci.
Zanimljiva aforističarska zajednica koju sam potom upoznavao i prepoznavao, prvi objavljeni aforizmi u elektronskim i štampanim medijima dodatno su mi podizali samopouzdanje. Učešće na Festivalu humora i satire u Banja Luci bilo je šlag na torti. Poslije toga preostala mi je samo tačka na i.
I to je ova zbirka Evo glave.
Želio bih još da se zahvalim svim dragim ljudima koji su me ohrabrivali, činili djela koja su mi pomogla da stignem do moje prve zbirke aforizama.
Dragana Božić, lektor iz Banja Luke
Gojko Mandić, aforističar i enigmata iz Banja Luke
Miladin Berić, aforističar i književnik iz Banja Luke
Goran Kljajić, urednik satiričnog časopisa “Nosorog” iz Banja Luke
Igor Braca DIB Damnjanović, aforističar, glavni i odgovorni urednik lasopisa za humor i satiru “Šipak”, koji je ujedno i glavni i odgovorni urednik zbirke
Dragana Pašić, karikaturista i aforističarka iz Banja Luke, zaslužna za dizajn naslovne strane knjige
Voja Radovanović, književnik, satiričar i aforističar iz Beograda
Boris Maksimović, književnik, lektor i osnivač izdavačke kuće Imprimatur iz Čelinac
I još mnogi mnogi drugi dragi prijatelji i poznanici
Ukoliko se desilo da sam nekog zaboravio spomenuti nadam se da mi neće uzeti za zlo jer nije urađeno s namjerom.
Još jednom hvala svima Vama koji ste me bodrili, hvalili, kritikovali. Bilo je od koristi.
Pozdravlja Vas mandrak72, neprikosnoveni, neprilagođeni i nadasve arhaični zaluđenik u sve ono što je nekad bilo
1. PRIVRŽEN SVETOJ GORI Princ Čarls ima pravoslavne korene. Ma džaba korijen kad od panja nikad jablana. 2. Život mi je izasao iz sivila. Dosla mi je žuta minuta. 3. Otkad su starlete postale zvijezde i brnjica se zove pirsing. 4. Starletama je trnovit put do zvijezda započeo preko Kumove slame. 5. Starleta se kune da je sve pošteno zaradila sa svoje dvije noge. 6. Daltonista može da se smatra sretnim ukoliko paleta njegovih boja nije obogaćena kaki bojom. 7. Istina je da nemam svoje mišljenje, ali istina je i da mi ga niko i ne traži. 8. Starletu ne brine problem polaganja ispita i obrazovanja. Otkako je uzela stvar u svoje ruke, sve je postalo obrni okreni. 9. Starletu ne brine visina potrošačke korpe. Dugim nogama premostiće svaki drugi nedostatak. 10. Starletu ne brine visina potrošačke korpe. Ona je odavno njen sastavni dio. 11. Da i oprostim što nas farbaju, al zašto samo kaki boje. 12. O čovjeku najbolje govore njegovi rezultati. Da upotpunimo sliku sačekaćemo i rezultate obdukcije. 13. Marioneta odbija da prizna ko stoji iznad nje. Ne preostaje nam ništa drugo do da povučemo neke veze. 14. Lutka sa naslovne strane ne želi da je posmatraju kao stvar. Šta možemo drugo gospođice kad nemamo s čim u mesnicu. 15. Lutka sa naslovne strane je ostala bez teksta. Realno i nije tu zbog mudrosti. 16. Može li država da poveća natalitet? Teško, stvar je isključivo u vašim rukama. 17. Može li od BiH da se napravi prava država. Može, ali bi bilo šteta
Svi do sada objavljeni aforizmi od sada na jednom mjestu. Ukoliko posjedujete 9 minuta vašeg vremena biće mi zadovoljstvo da vam otkinem koji osmjeh sa lica, ali nažalost to je naš život. Ako nemate tih 9 minuta, onda neki drugi put.