[ Priče iz Desetog sela ] 11 Februar, 2010 21:55
Dragutin se probudio rano. Prije nego je svanulo njegove kao noć crne oči svijetlucale su u mraku kao u mačka Žuće koga je jedino baba zvala Zeljov iz ko zna kojeg razloga. Nakon što su mu se oči privikle na sanjivo jutro koje se stidljivo uvlačilo kroz male prozore, on izvuče ruke ispod biljaca grubog tkanog pokrivača. Njegova crna kovrdžava prosula se po veženom jastuku uokvirenog nekim puzavicama sa zelenim listovima i raznobojnim cvjetovima.

Jasno je čuo roditelje koji su tiho pričali dok se vatra nadovezivala na onu tišinu između malobrojnih riječi koje su izmjenjivali Mile i Milica.
„Miko ja odoh nahraniti blago, a ti ispeci kuruzu i pripremi djeci hrane za danas.“-reče Mile nakon kojeg povuče dugačak dim iz lule kojeg zadrža par trenutaka i pusti da ispuni centralnu prostoriju koja je ujedno bila i kuhinja.

Jasno se čulo kako diše dok razmišlja pažljivo vagajući svaku riječ.
Mika nije mnogo pričala već je strpljivo izvršavala pripreme za dan koji se budio.

Danas je bila krsna slava njene sestre Stane koja je uvijek nekako bila naklona prema njenoj djeci. A najbolje su bile njene kruške kakvih nije bilo u cijelom kotaru.
Već je dobrano svanulo kad su djeca njih petoro jedno po jedno ustajali iz prostorije s jedne strane kuhinje nasuprot koje je bila roditeljska soba.

„Hajde djeco da se jede. Danas se ide na slavu kod Stane i Mijajla.“-mati brižnim glasom pokuša da ubrza djecu da sjednu za stol.
Miris tople kuruze ispuni cijelu sobu.

Dragutin baš nije volio kuruzu, ali nije bilo dovoljno pšenice za pogaču koja se rijetko spremala, tek u slučajevima dolaska gostiju ili kad se neko čeljadi razboli. Pomisli on na miris tople pogače dok je mati sječe velikim nožem, a korica hrskava sve pucketa u ustima dok je zalijeva mlijekom.
„Bojo ti ćeš s Dragom jesti, a Mitar s Vukom. Drenu ću ja hraniti.“-mati napravi raspored.
Glinena posuda tren kasnije bila je pred Dragom i Bojanom iz koje se pušilo toplo mlijeko. Po komad kuruze bio je ispred svakog djeteta.

Dragutin je poput mačka mjerkao posudu s mlijekom. Nije ga bilo baš onoliko koliko bi želio. Porcija nikad nije bila razmjera sa kojim bi bio zadovoljan. Gotovo svakodnevno sticao se da pronađe način da se na njega obrati pažnja iz kojeg bi se gotovo uvijek na nekin način iznalazio još poneki zalogaj.
Jednom prilikom sasvim slučajno dok je probao oljušten i prijesan krompir dobio je temperaturu.Nekoliko puta nakon toga koristio je stečeno znanje kako bi izvukao dodatni zalogaj. Gotovo glumački vješto premetao se po krevetu ispod oka gledajući kako majka vještim pokretima limenim lončićem isjeca krugoveu tijestu koji suse nakon toga ubrzo veselo valjuškali u vrelom ulju postajući slasni kvasni kolači. No ni ta njegova mudrost ne potraja dugo. Njegova prevara bi otkrivena.

Zjenice mu se suziše kao u potonjeg mačka Žuće koji se motao ispod stola s visoko podignutim repom i tijelom koje se uvijalo oko njegovih nogu.
Gledao je u glinenu posudu s mlijekom.
„Bojo, ajd da se takmičimo. Evo vidiš ovu liniju.“-povuče on kašikom po sredini posude s mlijekom.
„Ovo je moja polovina, a to je tvoja polovina. Ko svoje sporije pojede neće unositi drva za vatru. Jel važi?“-pruži ruku mlađoj sestri.
„Važi.“-s radošću prihvati dogovor sestra.
Dragutin se s takvom strašću baci na mlijeko da je nestajalo takvom brzinom kao da ga sto drekavaca goni.
Nekoliko trenutaka sestra se smijala svojoj pobjedi, ali vidjevši da nestaje mlijeka i iz njene polovine posude zaplaka.

Dok je mati došla mlijeka više nije bilo. Dragutin iskoristi gužvu te šmugnu pored majke na vrata.
Nakon nekoliko minuta vrati se naramkom drva kao po dogovoru sa sestrom. Mati se bješe već odljutila smješkajući se njegovoj dovitljivosti kojoj nije bilo kraja.
Mati je sa velikog orahovog ormara dohvatila svoje svečane cipele ujedno i jedine koje je nosila u rijetkim prilikama od slave do slave i odlaska u Novi Grad kad bi bio pazarni dan. Ostatak vremena one bi se nalazile na ormaru. Pored njih tu bi uvijek bilo par mirisnih žutih dunja, veliki drveni kofer sa sitnicama koji je pripadao Mili sitnom čovjeku prijeke naravi i velikog srca. Mali brčići koje je redovno štucovao djelovali su prijeteće za onoga ko ga ne zna.

„Nakrema li i moje cipele?“-Mile s vrata upita.
„Nakrema, nakrema.“-odgovori dok je iz džepova veženog platna sa slikom mladenaca na kojem je pisalo „Sretno mladenci“ vadila veliki češalj i češljala svoju rano pobijeljelu kosu, nakon čega je uplete u pletenice koje vješto učvrsti ukosnicama. Nova marama uredno složena u ormaru bila je na njenoj glavi.
Mile je već bio obučen u najboljem odijelu. Samet odijelo sa pojačanim materijalom na laktovima, kao snijeg bijela košulja presijavala se, a pozlaćeni kao zmija žuti lanac džepnog sata ocrtavao se na kaputu. Šešir na glavi značio je samo jedno. Bilo je vrijeme da se kreće.

Milošte su bile spremne u cekeru od skaja crvene boje. Pregršt suvih oraha, frtalj kafe, fišek kocke i par dunja.
„Djeco pamet u glavu. Pazite na blago. Imate skuvanog kupusa. Ložite vatru. Mi ćemo doći do mraka.“-par uputa nije bilo na odmet.

Cijeli dan Dragutin je razmišljao o hrani. Veselio se povratku roditelja sa slave. Očekivao je kvasne kolače, pogaču. Šape i kolače koji se prave sa mašinicom.
Noć je već uveliko pala kad je lavež pasa najavio njihov povratak.
Pijani otac nije bio dobro raspoložen. Bio je ljut i stalno je mahao i prijetio štapom.

Nedugo nakon toga zaspao je i samo se čulo njegovo ravnomjerno hrkanje.
Mati je svakom djetetu dala po kvasni kolačić, šapu i mašinski kolačić nalik na kupovni keks.  
Dragi su oči ostale na zamotuljku sa preostalim slatkišima dok ga je majka ostavljala u veliku ladicu ispod stola sa velikom okruglom alkom. Kovao je plan.

Ubrzo je otišao u krevet praveći se da spava. Za njim su i ostala braća i sestre pošli spavati. Dugo je ležao okrenut prema zidu osluškujući ujednačeno disanje.
Iz druge sobe dopiralo je stalno hrkanje oca.

Bilo je vrijeme za akciju. Samo dvije duše nisu spavale. On i mačak Žućo sa nekim svojim planovima.
Pažljivo je zakoračio preko brata koji je sa njim spavao u istom krevetu. Nekako u raskoraku brat se poče meškoljiti u ležaju.  Pretrnu. Ubrzano je disao. Srce je ludački lupalo.
U par koraka nađe se pored stola u kuhinji. Brzinom poput kakvog lovca zavuče se pod stol. Par trenutaka osluškivao je zvuke koji su ispunjavali prostor oko njega.
Taman kad uhvati za okruglu ručku ladice ispod stola nešto svilenkasto ga dodirnu po drugoj ruci.
Skoči u mjestu glavom jako udarivši u stol. Nakon toga začu glas u roditeljskoj sobi.

„Miko, šta to bi?“-očev glas ga zaledi u mjestu.
„Ne znam Mile. Pogledaću.“-majka se spremala da ustane.
Bio je u nezgodnom položaju. Nije bilo prostora za uzmak. Primjetiće ga mati ispod stola. Svjetlost petroljeke polako se kretala ka kuhinji.

„Šta sad.“-panično je razmišljao.
Pogled mu pade na starog mačora vječitog borca za masan zalogaj.
Mati je več bila ušla u kuhinju. Drago se šćućurio ispod stola svjestan da će biti uhvaćen ako brzo nešto ne učini.
U tom trenu dobro potegnu mačora za rep koji se izenađen trže i skoči materi pod noge. Uplašen i zbunjen sav uspremetan šmugnu strmim stepeništem na tavan međ slanine i kobasice koje su se izazovno svaki put smješkale kad bi prolazio pored njih.

„E Žućo nesorto jedna. Nikakvi lovče. Još koliko sutra poslaću te u Rajliće, pa tamo pravi nereda.“-aludirala je na rođake odakle je kao klupko vune donešen prije tri godine.
Vratila se u sobu. Šuškanje posteljine potraja nekoliko trenutaka i sve se umiri.

Drago gotovo da nije disao. Pažljivo otvori ladicu koja malo škripnu, ali niko se ne javi.
Malo malo zavlačio je ruku u zamotuljak i izvlačio kao lutriju pred Vedovačkom crkvom o Svetom Iliji jedno po jedno iznenađenje.

Gutao je zalogaje takvom brzinom kao da su posljednji. Nije bilo redosljeda. Kako mu je šta dospijevalo u ruku netragom je nestajalo u njegovom želudcu.
„Ostaviću koji i za ostale.“-ponavljao je ubjeđujući sebe dok je rukom iznova tražio novi dobitak.
U jednom momentu njegova ruka ne nađe ništa.

„Šta ću sad?-pomisli.
„Ubiće me ćaća samo ako sazna. Nema mi druge nego rano izjutra odmah u ajduke“-već je planirao odstupnicu.
U trenutku mu sinu ideja.
Ostavi ladicu napola otvorenu. Tek nekoliko mrvica prosu po podu.

„Optužiće Žuću. Otići će mu koža na doboš.“-već je premotavao film.
„Mati je vidjela Žuću kako bježi ispod stola.“-povezivao je činjenice.
U tri skoka nađe se kod kredenca i iz njega nešto uze i laganim se korakom vrati u krevet.
Dugo nije mogao da zaspe. Prejeo se, a nije smio da ide piti vode.
Probudio se prije ostalih. Bio je i dalje žedan.

Mati je bila ustala. Ćaća je još spavao. Mlijeko je već bilo pomuženo. Velika plava kanta bila je pored peći iz koje je pucketala vatra.
Gotovo nečujno otvori bočicu koju je uzeo te par kapi tinte kapnu na jezik. Premetao je jezikom po ustima te se nakon toga obliznu kako kakav mačor nakon dobrog zalogaja.
Bočicu zatvori i vrati ispod strože od peruške od kojeg je bio napravljen ležaj.

„Ustaje djeco. Ajde vrijeme je ustajanja. Sad će brzo doručak. Valja se ići za poslom.“-budila ih je jedno po jedno.
Mati ustade i otide do stola. Mlijeko je bilo na stolu.Pripremala se da otvori ladicu dok su djeca jedno po jedno izlazili iz sobe.
„Bojo ti ćeš s Dragom. Mitre sa Vukom jesti, a ja ću Drenu nahraniti.“-pravila je raspored.

Mati pođe rukom prema poluotvorenoj ladici sa hranom. Mislila je kako će se svi obradovati kad uz mlijeko dobiju kvasni kolačić, mašinski kolaš i po šapu.
„Gdje su kolači?“-iznenađeno pomisli mati.
„Žućo?“-upita se da li je mačak iskoristio gužvu.
„Ma nije Žućo glavu bi dala. Samo Drago i niko više.“-skoči Vukosava najstarija setra.
„Sinoć sam Žuću zatekla ispod stola.“-reče mati.
„Ma kakav Žućo. Žućo je za stolom.“-pogleda na Dragu.
„Ne zna mačak otvoriti ladicu, ako nisi ostavila otvorenu.“-dodade Mitar.
„Što jest, jest. Dobro sam je zatvorila. Šta ti kažeš Drago na to.“-mati se okrenu prema njemu.
„Nemam ja ništa s tim.“-progovori.

U istom trenutku spazi njegove kao čivit modre usne.
„Isplazi jezik. Šta je s tobom?“-gotovo uplašeno ga upita mati.
„Ne znam. Nešto mi steže u grlu.“-nastavi s glumom.
Mati brzo priđe i dlanom poče pipati čelo.  Zagledala se u jezik. Pomodrile usne.

Ispitivala ga šta ga boli. Može li disati. Drago iskoristi gužvu te poče se pomalo prenemagati da mu je neka muka.
„S čim da ti pomognem, kad prvi put vidim nešto slično.“-zabrinuta mati se uznemiri.
„Idi ti lezi, ja ću donijeti obloge, skuvati kompot. Vuko donesi suvih šljiva.“-izdade zapovjesti i u tren posla Drago je bio u krevetu.
Mati je već mijesila kvasnih kolača za Dragu kojeg je neka nepoznata bolest prikovala za ležaj. Topli kvasni kolači(uštipci) prosto su se topili u njegovim ustima.
Dok je jeo boja sa jezika je polako nestajala sa zalogajima. Kad je pojeo sve i zadnji kvasni kolač mati mu priđe.

„Otvori usta. Isplazi jezik.“-zabaci mu glavu tako da je svjetlost sa prozora jasnije davala sliku stanja njenog dječaka uvijek nezasitog.
„Bolje je. Probaj malo ustati i prošetati.“-reče mu.
Drago ustade i pomalo teškim korakom izađe napolje.
Mati krenu da popravi ležaj za njim. Podiže strožu od peruške sa namjerom da je okrene jer se već bila dovoljno upresala.
Pogled joj pade na bočicu sa tintom.

„Dragooooo. Dođider ovamo.“-poviče za Dragom.
Vidjevši bočicu sa tintom Vukosava skoči na vrata da ga stigne, ali Dragutin je već prašio kao da ga goni stotinu drekavaca.

Tajna njegova plava jezika brzo je otkrivena, ali stomak je zadovoljno preo poput mačka Žuće kome se brk sjajio kao da je netom slaninu kakvu krstio.
„Primaš li me u ajduke, ja viš ćaći i materi ne smijem na oči.“-obrati se Žućku koji samo trepnu očicama dok je jezikom oblizivao velike brkove poput Srbe Bosančića velikog junaka i ajduka bune protivu žandara.



Pozdravlja Vas mandrak72, nepristrasni svjedok najveće tavanske bitke od kad je šunke i slanine između mačka Žuće i kao noć crnog Draganovog mačka velikog seoskog zavodnika i harambaše.
[ Mandrakizmi ] 08 Februar, 2010 21:07

Imovinske kartice opozicije daju sasvim drugačiju sliku. Imaju većinu.

 

Da li je objava imovinskih kartica poltičara drugo ime za amnestiju.

 

Srbin je u duši kanibal. Voli komšiju u sosu.

 

Foteljaši imaju jedino problem sa stolicom.

 

Ne štrajkujem glađu, ali ne vidim neku razliku.

 

Iznio sam svoje zahtjeve, a onda je obezbjeđenje iznijelo mene.

 

Vlast me je postavila na noge. Doduše ojačane gipsom.

 

Naš uspjeh jeste mali, ali zato je velika pompa.

 

 

 

Pozdravlja Vas mandrak72, komšija s majonezom i kečapom. 

[ Mandrakizmi ] 04 Februar, 2010 19:45

Diktator je pao, ali pristojnost nam nalaže da mu pružimo još jednu šansu.

 

Operacija nije uspjela. Pacijent nam nije pružio šansu.

 

Nismo mi krivi što je neprijatelj sve uspjehe postigao na našim porazima.

 

Država odumire. Narod kako tako.

 

Narod nije sam. Sa njim su i ostali zatvorenici.

 

Dežurni krivac nije sa nama. Ima neka važnije posla.

 

Zinulo nam je dupe. Spremni smo za svaki vid ulaganja.

 

Naše biračko tijelo je podijeljeno. Nema veze s pameću.

 

 

Pozdravlja Vas mandrak72, tata mata od diplomata.

Hit Counter
Free Web Counter