[ Desetercom protiv stresa ] 27 Septembar, 2010 21:15

Talas stiže sa pučine huče
Eto mene a gdje si ti vuče
Evo mene starog morskog vuka
Starijeg od Kapetana Kuka
Iza mene bitaka je trista
Kao izvor istina je čista
Sačekaću sve to natenane
Sve dok Talas u pjesmu ne stane
Mandrak piše desnica mu leti
Može li se ljepše poželjeti
Oj Talase imam te na umu
Kad se krene na vuka u šumu
Staće Talas i još plima pride
Teško vuku kad ga lovci vide
Krenuo je blinkerom na vuka
Najlon de´bo kao dječija ruka
Trokuka mu do koljena visi
Danas jesi, sutra vuče nisi.

Gastro city  sluša i govori
Mene jedna miso´ dugo mori
Javiše mi iz Kupusnog lista
Ljudi moji istina je čista
Javiše mi činjenice same
Da od vuka ne prave salame
Biće ića, biće silna pića
Vrela pica i još krivi kića
Deda dečko i Psiho Popa
Za boj ljuti već je spremna klopa.

A sa dvora kao vila kliče
Stiska zube, al pjeva i viče
Behappy uopšte nisam sada
Željela bih da niko ne strada
Oj mandrače čuvaj mi drugare
Pozdravi mi prijatelje stare
Ja bih s vama, al oružja nemam
Na put krećem za Pariz se spremam
U mislima uvijek biću s vama
Kad prozore osvoji nam tama
Moj će osmjeh da obasja pute
Kad vas šuma prigrli u skute

Sanjarenja iz Beča nam stiže
Saborcima da bi bila bliže
Valcer pleše na prstima leti
Ko to tamo blogerima prijeti
Ko to nama druženje da brani
Medicina na našoj je strani
Pa poskoči lagano na noge
Te okupi brojne nefrologe
Stade njima vako besjediti
“Nefrolozi moja braćo mila
 Nevolja nas silna okupila
Piše nama naš mandrače stari
Evo kako sada stoje stvari.
Nije dobro moja braćo mila
Muka nas je ovdje sakupila
Nije vuk što je vukom postao
Već što čovjek čovjekom neostao
Medicina od sebe sve daće
Iz čovjeka vuka protjeraće“

Kad to ču Anamče djevojče
Pa poskoči na njoj uvojče
Trže sablju vazduh snjome sječe
„Od čovjekla ima li šta preče
Mila sejo računaj na mene
Evo glava, ako treba vene
Pa nek krv ako treba padne
Junačini da se nekoj dadne“
Sjeda Anam pogledom sve kruži
Pogled siječe pogled vuka tuži
Te ustaje da još nešto reče
„Imal išta od čovjeka preče.“
Te se vinu na crnoga ata
Zaleprša srma od dukata
Baci koplje na Miroč planinu
Sunce šćaše pa na oko žmirnu
„Oćemo li u lov braćo poći
Gazelom prije gužve proći“.

Sitno pismo Pričalica piše
“To se braćo trpit ne da više
Nikad nije tako braćo bilo
Što babi milo babi se i snilo
Drago mi je što sam brzo stigla
Kuka i motika kad se digla
Neko više, a neko i manje
Uz mudrosti potrebno je znanje
Lijepe riječi nikad dosta
Sve dok tinte premalo ne osta”
Pero traži guske ni za lijeka
Tinte nema, samo bijela mlijeka
Bijelim mlijekom nazdravlja nam svima
“Živi bili koliko vas ima
Bog Vam dao sreće pa i zdravlja
Mir u duši i za dušu slavlja”
Sve se šeta i pogledom traži
Ne bil vuka pronašla u laži.

       *  nastaviće se  *

 

Pozdravlja Vas mandrak72, lovac na oblake i izgubljene mane.

 

p.s. Epska trilogija se nastavlja i dalje

[ Desetercom protiv stresa ] 26 Septembar, 2010 21:57

U palanci podigla se buka
Blogeri su krenuli na vuka
Neće vuku danas biti lako
Bogat trofej priželjkuje svako
Naoruža se mandrače momče
Te on lupa u šerpu i lonče
Diže buku urnebesa stvara
O ramenu sačmarica stara
Te on pjeva pjesme svima znane
Nećeš vuče dočekat da svane.
Za njim ide njegova mu djeva
Iz sveg glasa od srca mu pjeva.
Aoj mužu moja kriško hljeba
Ti mi trebaš ko sunce sa neba
Hrabro srce u nje sad se cijepa
O moj mužu moja željo lijepa
Mandrak šuti u grlu ga steže
Suze same niz lice mu bježe

Do njega je odmah Stepski vuče
Nije lako dileme ga muče
Kud ću jadan na rođenog svoga
Te on duva u lovačkog roga
Idi rođo ne idi pred mene
Pred tobom su gorice zelene
Te on paše sabljicu od zlata
A duplicu vješa iza vrata

Prolomi se pucanj u sred zore
Zatalasa i mramorno more
Uzjahuje Patos crnog vranca
Kobasica viri mu iz ranca
Ako li mu i zataji ruka
U tom lovu na zločesta vuka
Spremila mu i njegova ljuba
Kečap ljuti, majoneze tuba.

Sa salaša jezdi momče mlado
Muke muči ne ide baš rado
Gleda salaš dok zakreće glavu
Rukom maše pozdravlja garavu
Za njim ljuba glasno progovrara
Živ mi bio bećarino stara
Kada dođeš ti pod dno planine
Imaš luka nareži slanine
Suza mu se u pogledu ledi
Jedva čeka da vučinu sredi
Da se vrati on svome salašu
I sa praga da poljubi snašu
Skine šunku sa tavana kuće
Da se baci među krofne vruće

Šuky sjedi i miluje koplje
„Pašćeš vuče kao zrelo snoplje“
Oštri koplje tiho progovara
Još ga muči jedna ljubav stara
„Oj Milena kunem ti se čašću
Ovim kopljem i tigrovom mašću
Privešću ti starog sivog vuka
Uz mene je desnica mi ruka
Uz mene su i sve tvoje misli
O moj vuče viteže pokisli“
Šuky zbori u daljinu gledi
Lap top drži i na panju sjedi

Čudo gleda i čudom se krsti
Tastaturom već mu lete prsti
Krenuo je humorom na vuka
Gitara mu visi sve do kuka
Širok osmjeh i u ruci šolja
Kafu srče od svega je bolja
Ti ćeš vuče do novina stići
Dok još spavaš ja ću tebi prići
Da te vidim kad ti spadne boja
Obećava strašni lovac Voja
Obećava i čašću se kune
Dok prebira od gitare strune
Već u glavi novi komad piše
Aoj vuče tebe nema više.

      *     nastaviće se     *

Pozdravlja Vas mandrak72, deseterački rastrojen i ustrojen.

 

p.s. svaki deseterački komentar u stihu biće uvršten u dosad najveću epsku blogersku ekspediciju još od dana kad je Ahmo kihno.

Hit Counter
Free Web Counter