Talas stiže sa pučine huče
Eto mene a gdje si ti vuče
Evo mene starog morskog vuka
Starijeg od Kapetana Kuka
Iza mene bitaka je trista
Kao izvor istina je čista
Sačekaću sve to natenane
Sve dok Talas u pjesmu ne stane
Mandrak piše desnica mu leti
Može li se ljepše poželjeti
Oj Talase imam te na umu
Kad se krene na vuka u šumu
Staće Talas i još plima pride
Teško vuku kad ga lovci vide
Krenuo je blinkerom na vuka
Najlon de´bo kao dječija ruka
Trokuka mu do koljena visi
Danas jesi, sutra vuče nisi.
Gastro city sluša i govori
Mene jedna miso´ dugo mori
Javiše mi iz Kupusnog lista
Ljudi moji istina je čista
Javiše mi činjenice same
Da od vuka ne prave salame
Biće ića, biće silna pića
Vrela pica i još krivi kića
Deda dečko i Psiho Popa
Za boj ljuti već je spremna klopa.
A sa dvora kao vila kliče
Stiska zube, al pjeva i viče
Behappy uopšte nisam sada
Željela bih da niko ne strada
Oj mandrače čuvaj mi drugare
Pozdravi mi prijatelje stare
Ja bih s vama, al oružja nemam
Na put krećem za Pariz se spremam
U mislima uvijek biću s vama
Kad prozore osvoji nam tama
Moj će osmjeh da obasja pute
Kad vas šuma prigrli u skute
Sanjarenja iz Beča nam stiže
Saborcima da bi bila bliže
Valcer pleše na prstima leti
Ko to tamo blogerima prijeti
Ko to nama druženje da brani
Medicina na našoj je strani
Pa poskoči lagano na noge
Te okupi brojne nefrologe
Stade njima vako besjediti
“Nefrolozi moja braćo mila
Nevolja nas silna okupila
Piše nama naš mandrače stari
Evo kako sada stoje stvari.
Nije dobro moja braćo mila
Muka nas je ovdje sakupila
Nije vuk što je vukom postao
Već što čovjek čovjekom neostao
Medicina od sebe sve daće
Iz čovjeka vuka protjeraće“
Kad to ču Anamče djevojče
Pa poskoči na njoj uvojče
Trže sablju vazduh snjome sječe
„Od čovjekla ima li šta preče
Mila sejo računaj na mene
Evo glava, ako treba vene
Pa nek krv ako treba padne
Junačini da se nekoj dadne“
Sjeda Anam pogledom sve kruži
Pogled siječe pogled vuka tuži
Te ustaje da još nešto reče
„Imal išta od čovjeka preče.“
Te se vinu na crnoga ata
Zaleprša srma od dukata
Baci koplje na Miroč planinu
Sunce šćaše pa na oko žmirnu
„Oćemo li u lov braćo poći
Gazelom prije gužve proći“.
Sitno pismo Pričalica piše
“To se braćo trpit ne da više
Nikad nije tako braćo bilo
Što babi milo babi se i snilo
Drago mi je što sam brzo stigla
Kuka i motika kad se digla
Neko više, a neko i manje
Uz mudrosti potrebno je znanje
Lijepe riječi nikad dosta
Sve dok tinte premalo ne osta”
Pero traži guske ni za lijeka
Tinte nema, samo bijela mlijeka
Bijelim mlijekom nazdravlja nam svima
“Živi bili koliko vas ima
Bog Vam dao sreće pa i zdravlja
Mir u duši i za dušu slavlja”
Sve se šeta i pogledom traži
Ne bil vuka pronašla u laži.
* nastaviće se *
Pozdravlja Vas mandrak72, lovac na oblake i izgubljene mane.
p.s. Epska trilogija se nastavlja i dalje