Ima dana kad jednostavno uživate u poslu. Takav mi je i danas bio dan. Hašani. Ne treba čovjek dalje asocijacije na samo ime Hašani. Da danas sam opet išao u Hašane s posebnim zadovoljstvom. Selo Hašani dobilo je asvaltni put čak do kuće nezaboravnog Branka Ćopića.
Obaveza da pripremim potreban materijal za rekonstrukciju NNM pored samog objekta koji će se uskoro revitalizirati i osposobiti za posjete đaka svome omiljenom piscu nije mi teško pala, dapače istog sam momenta krenuo na put. Kiša je padala ali mi nije uspjela pokvariti raspoloženje.
Evo par snimaka od mene.
1.Asvaltni put koji vodi u podgrmeč i Brankove i naše Hašane.
2.Dokaz da sam na pravom putu.
3.Kroz prozor Brankove kuće.
4.Devastirana kuća mašte.
5.Bronzana straža našeg djetinjstva je na svome mjestu.
6.Učitelj Paprika i dalje drži čas.
7.Dremljivi Grmeč ispratio me sa pahuljama snijega.
Nadam se da sam Vam barem sa ovihpar fotografija približio Hašane. Nadam se slijedeći put ljepšem vremenu da Vam prenesem svu ljepotu bosonogog djetinjstva iz magarećih godina iz svijeta međeda i leptirova.
Pozdravlja vas mandrak72.
