Prije dva dana piše mi Dejvid Bekam. Piše ovako.
„Dragi mandrače72, imam veliki problem. Evo daklem o čemu se radi. Prije dvije godine otišao sam da igram fudbal u Ameriku. Za taj ugovor sam dobio ogromne pare. Pare sam spiskao. Ona moja Viktorija svaki dan radi po jednu operaciju. Prekjuče je nadograđivala brkove, juče spuštala stopala, danas koliko čujem proširuje ramena, a za sutra planira da poveća uši. Bojim se kako će sve to da završi i našta će da liči.“
„Pa dragi Dejvide. Shvatam tvoju brigu. Shvatam i njenu potrebu za promjenom, ali nemoj da brineš.Ako izvede sve pobrojane operacije siguran sam da neće ličiti ninašta“.
Maloprije mi je stiglo pismo od poznanika u kojem piše.
„Dragi moj razložni mandrače72, imam veliki problem. Radim kao vozač kamiona i otkupljujem mlijeko po terenu. Na poslu sam upozano veliki broj kako domaćina tako i domaćica. Saznavši da sam na jednom takvom mjestu doručkovao kod jedne ugledne domaćice supruga mi je postavila ultimatum. „Odluči se da li više voliš miris parfema ili miris krave.“. Šta da radim?“
„Pa uvaženi moj poznaniče. Ne bih imenima sad da se obraćam. Lijepo ti reci sad svojoj gospoji da si ti dijete sa sela.“.
Evo još jednog pisma. U njemu piše sledeće.
„Dragi moj mandrače 72. Načinio sam veliku grešku. Ponukan modnim trendom šišanja glave na nulu učinio sam isto. Moja glava je četvrtasta kao kutija za cipele. Šta sad da radim. U potpisu piše svi me zovu Spužva Bob.“
„Dragi moj Bobe. Ne očajavaj. Neko vrijeme nećeš imati ništa sa svojom glavom kao ni sa ovim prozorom.“
Pozdravlja Vas mandak72, savjetnik bez garancije.