Proljeće stiže. Jagorčevina, visibabe, lijeska. Budi se priroda. Svaki novi dan je drugačiji od prethodnog. Vrlo brzo se sve dešava. Moj posao koji je mnogo vezan uz teren, prirodu omogućava mi gotovo svakodnevno da učestvujem u tom stalnom cuklusu izmjene godišnjih doba, vegetacije, vremenskih prilika i neprilika (ove zadnje mi najviše muke zadaju).
Ne tako davno, a opet i ne tako blizu svijet sam posmatrao iz drugačijih uglova. Biologija taj najlakši predmet iz osnovne škole upućivao nas je u tajne života prirode oko nas. Ostatak tajni i sami smo spoznavali kroz život, fudbal, sankanje i sve ostalo što igra može da nauči.
Jedna epizoda iz osnovne škole dala mi je motiv da sve ovo napišem. Još mi cure ne idu u školu, a nisam ni u doticaju sa današnjim programima škola pa ne znam da li se i dalje za biologiju prave herbari. Znate ono, biljka + debela knjiga + pritisak + vrijeme = herbarijum. Herbar taj čarobni svijet u kome smo zarobljavali mlade najljepše primjerke biljki i stvarali jedan novi poredak stvari, mjesto gdje smo redali biljke po klasama, visini vegetacije i po svim ostallim kategorijama suprotno svim logikama prirode i nalazištima. Te sjajne biljke postale bi krhke ljepotice, simbol savršenosti i raznovrsnosti moćne prirode. Nešto što bi se pogledalo, ocijenilo i pustilo pod patinu zaborava. Tek poneki eksrta uspjeli primjerak zadržavao se u školskim ormarima, a ostalo bi završavalo u kanti za otpatke.
I sami smo nekada znali upresati poneki cvijet, list ili travku(plod divljeg kestena koji je meni i mojoj voljenoj nešto značio nismo uspijevali upresati) i ostaviti u nekoj nama dragoj knjizi koja bi se čitala u posebnim trenutcima raspoloženja. Isti taj primjerak onako krhak i ponosit natjerao bi nas da na momenat sklonimo pogled sa teksta, zažmirimo i sa smješkom pođemo vremeplovom na izvorište naših malih i velikih zadovoljstava. Taj mali krhki primjerak prirode snažno je drmao naša osjetila i stalno nas je vraćao na nama drage trenutke.
Ponekad se pitam da li je i naš život vjerna replika herbara za duše. Da li smo stvoreni da bi nas život oblikovao i presovao u samo njemu znane oblike. Oblike ne onakve kakve bismo mi u većini slučajeva željeli biti već u onakve kakve nam život nameće u stalnoj trci za preživljavanjem. Ne znam ni da li sam ja ukalupljen i upresovan u „savremeno potrošačko društvo“ u kategoriju proletera. Ne znam da li je život taj koji pravi te nelogične klasifikacije duše i tijela, ili i sami utičemo na to. Ako imamo i makar jednu mogućnost korekcije podignimo glave i budimo ponosni primjerci svoje vrste.
Ipak i ako je sve tako treba iskorisiti sve smislene riječi, zašto ne i reći sve što je na duši, kad postanemo samo krhki primjerak obilježen uklesanom fotografijom u herbaru duša biće kasno. Poneki cvijet ili svijeća pored herbara nemušto će reći o nama.
Svaka riječ koju nismo rekli a trebali smo samo je deblji pritisak knjige života koja će našu dušu svrstati uz nelogične klasifikacije, po mjestu, prezimenu ili...
Pružimo otpor knjizi života i saspimo mu sve u brk i dobro i loše, jer tako treba.
Pozdrav iz botaničke bašte.
Vedrog duha i posebno raspoložen Vaš Mandrak72.

14 Comments on "Herbarijum duša"

  1. Autor siljka [ Odgovori ]

    Valjda nismo.Ja bar tako ne vidim.Jos uvek cvetam! I samo me ponekad nesto jako pritisne,neki problemi,veci ili manji...

  2. Autor domacica [ Odgovori ]

    herbarijumi su bili divna stvar, ali nažalost kratkotrajni.
    ali zato reči ostaju. i tu si u pravu, treba ih izreći.
    Prijatno!

  3. Autor stepskivuk [ Odgovori ]

    Svaka cast na tekstu!

  4. Autor sanjarenja56 [ Odgovori ]

    Mandreče, tako si drugašiji, a tako inspirativan!

  5. Autor tuzna [ Odgovori ]

    potpisujem sanjarenju...previse sam umorna..!ljub :**

  6. Autor Pinokio [ Odgovori ]

    Pnekad su i sasusene biljke u herbarijumu lepe, zar ne??

  7. Autor mandrak72 [ Odgovori ]

    Pinokio- uveli list kad opada sa stabla i u taj pad unosi polednju ljepotu.pozdrav.

  8. Autor mandrak72 [ Odgovori ]

    Sanjarenja56-ma nisam drugačiji sve oko mene je takvo da moram da primjetim, a ostalo je lako

  9. Autor mandrak72 [ Odgovori ]

    Stepski vuče-hvala.Lijepa riječ gvozdena vrata otvara i daje novu snagu da se bude još uporniji i bolji.pozdrav iz botaničke bašte herbarijuma.

  10. Autor mandrak72 [ Odgovori ]

    Domaćice-mislim da su riječi najjače oružje a herbarijumi su neto čega se rado sjećam. lovio sam i žabe za biologiju npr.

  11. Autor mandrak72 [ Odgovori ]

    Šiljka-naiđu ti trenutci, ali pobjeđujemo zar ne.

  12. Autor vladica [ Odgovori ]

    Oprosti , ali ovaj tekst ću sačuvati na svom hardu.

  13. Autor Baladašević [ Odgovori ]

    Nadam se da si i danas vedrog duha i raspoložen, bez obzira na ovo kišno vreme. A ja vidim da mene nešto pretiska, a ja nikako da se ukalupim, znači to je to...

  14. Autor niki cao [ Odgovori ]

    cao

Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me