Kad god sam pakovao kofer sa najnužnijim stvarima nikad nije bilo dovoljno mjesta za sve što mi treba. Pravio bih selekcije i odbacivao „suvišne“ stvari. Ma kako pakovao i birao nije se moglo ponijeti sve. Jednostavno neke stvari nije moguće upakovati. Jednostavno nisu stvari koje možeš, složiti, zamotati i odložiti i ponijeti po potrebi. Nisu stvari koje možeš ponijeti ni u džepu. One su tu, stalno su sa nama i koristimo ih na momente. Dio su našeg svijeta.
Da radi se o mirisima.
Kažu da čovjek može odjednom probati 4 mirisa i da ih kao takve raspozna, ali ovi mirisi su nešto drugo. Oni su tu, s nama, u nama. Iz ostave čula katkad ih pozovemo da obojimo film koji nam se vrti pred očima. Možemo da pamtimo likove, slike i događaje, glasove ja ne mogu, ali jako dobro pamtim mirise. One iste koje i danas pozovem da obojim, sliku, film, ukratko da udenem dušu u sjećanja.
Sjećam se tople štrudle sa kafom koji se širio iz male siromašne kuće moje babe Mire.
Sjećam se mirisa jorgovana, jasmina, bagrema i šlama u kojem se kupala ta ista kuća babe Mire.
Sjećam se i mirisa bijelih pečuraka koje bi baba pekla na plehu za svoju unučad.
Sjećam se i svih onih gljiva, jagoda, malina koje bi moja baba Mira ubrala, spakovala u ceker, teglici ili šta već i meni poslala, jer je znala da ja to volim. Vrganje niko drugi nije mogao da dobije sem mene.
Sjećam se i mirisa miješane marmelade iz limene kantice koje bi moja baba kupila da ima kad joj dođu unučad. A bilo nas je mnogo.
Sjećam se i svinjske masti koje smo mazali na hljeb i posipali dal šećerom il crvenom paprikom kad nije bilo miješane marmelade.
Sjećam se i mirisa bosiljka u sobi moje druge babe Milice.
Sjećam se i mirisa suvih šljiva, jabuka i krušaka navijenjenih na konac.
Sjećam se i mirisa čaja od lipe i kamilice koji je baba Milica skupljala za zimu.
Sjećam se mirisa vezenih peškira i posteljine u koje bi baba umetnula sapun da miriši.
Dobro se sjećam mirisa žutih dunja sa ormara u sobi moje babe Milice.
Sjećam se i mirisa male pogače koje bi moja majka ispekla, onako vruću namazala sa maslacem koji bi se topio, a ja halapljivo jeo.
Sjećam se i mirisa krompiruše.
Sjećam se i mirisa mojih djevojčica kad smo ih ja i supruga kupali i kad bi nam čitava kuća mirisala na njih.
Sjećam se..........
Mnogo je tih stvari. Mnogo je stvari kojih mogu da se sjetim kad zatvorim oči i odem bez kofera sa osmijehom. Nisam pobrojao sve mirise koje pamtim i nosim sobom. Zavisno od trenutka otvara se niz sjećanja na mirise i svaki ima svoj razlog. Nekih stvari, osoba pa i kuća danas nema ali upravo ti mirisi daju ton i boju koji vraćaju osmijeh na lice. Zato ljubomorno čuvam i nosim te mirise gdje god da pođem.
(12) Dodaj komentar  | [ (0) Trekbekovi ] | [Permalink]

12 Comments on "Mirisi koje pamtim i nosim sa sobom"

  1. Autor domacica [ Odgovori ]
    03/03/2008, 19:54

    gde god da podješ, ako ovakvo bogatstvo nosiš sa sobom, kofer ti i ne treba.
    Prijatno!

  2. Autor Baladašević [ Odgovori ]
    03/03/2008, 19:54

    E, mandrake, ote mi post iz nekih nepreglednih dubina duše. Pisaću i ja jedared o tome, ali te potpuno razumem. Neću sad ovde, ali kad jednom budem pisao, pa ako pročitaš, setićeš se. I, veruj, kad kreneš za puno puno godina na put u jednom smeru, SVE ćeš te mirise i osetiti ponovo i poneti sa sobom...

  3. Autor vladica [ Odgovori ]
    03/03/2008, 20:11

    vratio si me u neka davna vremena , pa imao sam i ja baku ..koja je mesila hleb svakog dana. Evo i sada osećam miris tog hleba ...

  4. Autor mandrak72 [ Odgovori ]
    03/03/2008, 20:20

    Vladice miris toplog domaćeg hljeba je pola hljeba, a što je tek domaći hljeb hljeb.

  5. Autor mandrak72 [ Odgovori ]
    03/03/2008, 20:23

    Baladaševiću piši odmah, siguran sam da postoje slični mirisi ma kako bili udaljeni, ma iz kojeg kraja svijeta dopirali.

  6. Autor vladica [ Odgovori ]
    03/03/2008, 20:25

    Ovaj koji je moja baka mesila , bio je četvrtast , težak , jake strukture , crn iznutra , a braonkas spolja. Mislim , baš mi se vraća film. I kad ga je sekao nož trebalo je zapeti.

  7. Autor mandrak72 [ Odgovori ]
    03/03/2008, 20:25

    Domaćice to je bogatstvo koje ni jedna banka svijeta ne može imati a kamo li sačuvati.

  8. Autor sanjarenja56 [ Odgovori ]
    03/03/2008, 20:26

    Neki mirisi obeleže čitav naš život, neki nav vrate u detinjstvo, do prve ljubavi, do zadnje ljubavi...još pamtim miris jedne divne žute ruže iz detinjstva i tražim ga u svim ružama...ali i miris i ukus prvog poljupca...

  9. Autor principessa78 [ Odgovori ]
    03/03/2008, 20:39

    Uspomene su kofer u koji staje puno mirisa.Pamtim ih i jos mirisu....najljepse.

  10. Autor Pinokio [ Odgovori ]
    03/03/2008, 21:03

    Ja pamtim situacije po mirisima. Cesto mi se desi da osetim neki miris koji me vrati na tacno odredjenu situaciju iz mog zivota. I zmureci bih po mirisu mogla da prepoznam svakog clana svoje porodice, kao neko kuce. Ali,samo lepe mirise pamtim.

  11. Autor Bealiever [ Odgovori ]
    03/03/2008, 21:14

    Bas danas sam razmisljala o mirisima, o asocijacijama koje me za njih vezuju... Psiholozi kazu da upravo asocijacije na odredjene mirise govore dosta o karakteru osobe. Cudno je to i kako odredjene mirise vezujemo za odredjene ljude. Na primer, mene prva jutarnja kafa podseca na moju baku, jer sam prvu kaficu sa njom i popila...

  12. Autor tuzna [ Odgovori ]
    03/03/2008, 21:33

    mogu da ti kazem samo jedno:TI SI BOGAT COVEK!ljubim :**

Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me