Brojalice smo svi koristili. Koristili smo ih u svim prilikama. Kad je trebalo neko da žmuri, neko da ganja, neko ko će da ide na gol da brani u Viktoriji. Mogli bismo reći da je sve bilo jednostavno i bez ljutnje kad ne bi i sami znali da su postojale i brojalice kojim bi se mi sigurno našli s ove ili one strane prsta kako nama to odgovara. Mogli smo i da izborom odgovarajuće brojalice nekoga namjerno iz ko zna kojeg razloga prije vremena ili na vrijeme izbacimo iz daljeg brojanja ili ga sačuvamo za kraj.
Mogućnosti su mnoge, a rezultati, hm pa moglo bi se reći bilo ih je.
Nešto danas ne vidim da se djeca mnogo ne razbrajaju, nema ih mnogo, pa se ne mogu ni djeliti po ekipama. Nestajemo vidim to po školama koje se gase širom moje opštine.
Koristimo li danas uopšte brojalice? Možda. Možda kad nismo sigurni u ispravnost svoje odluke, onda kad i brojalicom želimo potvrditi ispravnost donešene odluke, ili kad nismo sigurni u ispravnost odluke tad brojalicom dovedemo našu odluku u ćorsokak. Opet hiljau mogućnosti.
Ali koliko puta Vam se desi da nešto nestane, bol, loša sreća, neke osobe koje Vam stvaraju loše raspoloženje, događaji koje nismo očekivali. Koliko puta zažmirite i poželite da nakon što otvorite oči sve bude u najboljem redu. Vjerovatno se dešava i Vama.
Ne znam baš da li će za sve vrijediti ali pokušajte sa nekom Vama dragom brojalicom odstraniti neželjeni elemanat iz Vašeg dana, života, posla, ljubavi i ostalog.
Recite tu brojalicu naglas gledajući ravno u oči i stisnutih pesnica. Onu koja Vam najbolje legne u tom trenutku.
Evo ja ću Vam napisati jednu brojalicu iz mog djetinjstva, pa ako Vam se svidi probajte, ako ne koristite neke svoje najbolje.
Okoš bokoš prde kokoš, pita baja kolko tebi sinko treba jaja. Jedan dva tri ispadaš ti.
Malo je blesava zato sam je i napisao, ali ponekad pomaže.
Ako uspijete neku primjeniti koja pomaže svaki put, napišite da probamo. Javite već nekako.
Vaš gripozni mandrak72. Ap-ćiha.
