„Bloga ti mandrače72 otkud tebi ideja za blog?“-pitali me jednom dok je bloga mi mog hladnoća škakiljala blogomodrile prste koji su uzalud tražili toplije mjesto u džepu.

Blogosiljao sam vatru, bložeći suvu blogovinu koja je pucketala i širila prijatnu bložinu oko mene.
Boja se vraćala u blogomodrile prste a misli se blogorodne bložile i bložile.

„Budi blog s tobom.“-blogosiljao sam računar i blog servis koji se odzvao na moj zahtjev za blogovanjem.

I evo me ovdje sa Vama.

Pomaže blog narode.

Nisam imao želju da se upuštam u mnogobrojna talasanja u ovim blog vodama jer sam se uljuljkao u blogoležinu. Blog je oduvijek imao uspona i padova. Bilo je mnogo dragih blogera koji su odlazili, vraćali se, a neki i ne.
Iskreno bilo mi je žao mnogih od njih, jer je sa njima zauvijek odlazila jedna blog nijansa, blog začin za najukusnija jela koja smo zajedno kusali u razumijevanju i onom drugom. Mnoge sjajne blogere ponovo sam pronalazio na drugim mjestima iznova se čudeći kako je internet mali.
Ulaziti u rasprave i diskusije smatrao sam gubljenjem vremena. Niko nikom nikad nije ništa dokazao prepucavanjem komentarima i pljuvačinom. Nije mi bilo milo gledati sve to. Nije ni danas.
Bivalo je stvari koje su meni smetale, ali nisam želio raspirivati vatru jer uvijek se stvaraju polariteti i grupe.
Nabrojaću sve ono što baš i ne volim, ali stvar je ukusa.

Ne volim višestruko vraćanje postova na naslovnu stranu iz jednog sasvim razumljivog razloga. To je kao čitanje starih novina. Razumijem i blogere koji su to činili iz jednog drugog opravdanog razloga. Njihov, a bloga mi i moj post bi očas posla kliznuo sa naslovnice i polako otišao u arhivu zbog nekolicine blogera koji su utripovali da dnevno treba barem deset postova objaviti, a sav moj trud obezvrijeđen.

Nije ni to generalno problem ako postovi imaju vrijednost. Nisam ja taj koji je mjerodavan i koji će reći šta je dobro i šta nije dobro. Ja sam od onih blogera koji čita ono što mu se sviđa.

Ne dijelim blogere na stare i mlade, jer sebe još uvijek smatram mladim što se može vidjeti po njušci koja se nalazi na desnoj strani moga bloga. Iznova se obradujem pojavi svakog novog bloga koji me privuče svojim sadržajem.

Ne volim ni natjecanja po principu „komentar ne pitam šta košta“. Nismo mi ovdje zbog natjecanja. Mislim, a uvijek polazim od sebe da je internet omogućio ono što inače mnogi od nas ne bi možda nikada dobili, a to je javno publikovanje nas samih. Natjecanja nam neće pomoći ni u kakvom napretku, slavi ili nečem drugom. Blog liste tipa Vrijedi pogledati, Kandidati za vrijedi listu, Najviše se pričalo,...itd uvijek su znale prouzročiti pojavu svađa. Pa zar nas sirene pichi ili kako već nisu sve opičile svojom brojnošću komentara pa opet ih više „hvala blogu“ nema. Svakog čuda tri dana. Međutim takav način komunikacije ili čatovanja dovodi me u neravnopravnu situaciju oko blogovanja. Moji kometari ostaju vrlo brzo izgurani, neprimjećeni.

Sjetite se i autobloga i sjajnog posta od mladog luka koji je parodirao post na temu automobilzma (http://mladiluk.blog.rs/blog/mladiluk/generalna/2010/05/20/novi-audi-zx-turbo) i njihove silne komentare, a najviše ih je bilo baš koji nikada nisu slovom ni rječju objavile niti jedan post, ali da su zauzimali sva mjesta u komentarima. Jesu. Možda je taj potez mladog luka autoblog skrenuo sa putanje, mada ne bi bilo u redu zbog ljubitelja automobilzma koji takođe traže svoje mjesto na blogu. I sam volim automobile i iščitao sam mnoštvo tekstova autobloga, pogotovo novosti iz svijeta automobilizma. Mada smatram da je otvaranje naloga i bloga prava stvar za način komunikacije.

Ne volim ni otvaranje blogova pod više imena. Pogotovo što dovode ljude u zabunu, pa ponekad i ja kasnim sa „kontanjem“ o čemu se radi. Zbog čega sve to? Razumijem da se mogu tematski razlikovati po strukturi, ali to se može dijeliti po kategorijama, pa ponekad nemam pravu sliku koga komentarišem. Ja imam otvorene naloge na još par blog mjesta i uvijek sam ih otvarao pod istim imenom mandrak72. Ni moje ime nije nikome tajna.

Ne volim stalno brisanje postova. Zašto? Zar time nekome nešto dokazujemo? Apsolutno ništa ne dokazujemo brisanjem sopstvenih postova. Teatralne odlaske? Ne volim. Lično smatram da je najpoštenije to uraditi tiho. I ja se ponekad zaistim pisanja, ali ne najavljujem odlaske i teatralne povratke. Ohladim se, navratim, pročitam, odlutam i kad mi se vrati volja za pisanijom ponovo sam u sedlu i jašem.

Ne volim rasprave sa prostačinama. Uzalud sav trud. Uvijek se sjetim jedne rečenice mladog luka. „Budale je lako zabaviti“. Takvima ne dam povoda za sve to. Ovo je moja mirna luka, ovo je brod na kojem plovim i ovo je moje mjesto u svijetu interneta i njega ne dam. Ovo je moj ventil i samo ja na njega puštam paru i šištim koliko i kad treba. Ovo je moj pretis lonac sa svim onim ukusima koji mogu da vam se dopadnu ili ne.

Blog neće pasti. Otići sa bloga radi tamo nekoga pa taman posla. Nije me taj niti doveo niti će me na vrata ispraćati.

Ne volim ni uvlačenja pojedinaca mimo bloga samo sa jednom namjerom provociranja ili čak možda razrješavanja nekih privatnih ili ličnih problema. Nismo na ulici. Ne treba nam glas gomile koja će nas tapšati po leđima, glas gomile koja će nas ispljuvati a da ni sami ne znamo sa kim imamo posla.

Blog treba da bude mjesto gdje će se svima pružiti ista šansa, bez silovanja postovima ili besmislenim komentarima. Većina blogera vrlo brzo otkrije kad se pređe ta crta između mnoštva komentara i silovanja ostatka blog sistema. Kao dio blog sistema koji je silovan imam pravo i da ja lupim šakom od stol.

Složiću se sa marcomantonijem da bi trebalo možda uvesti mogućnost da se komentarisanje omogući samo ulogovanim i registrovanim na blog.rs. Ostaje jedna nedoumica. Međutim i moj blog dobijao je komentare mimo ljudi koji obitavaju na blogu. Nikad vrijeđajuće. Da li će to biti diskriminacija za one koji iščitavajući i surfujući internetom doplove na našu malu oazu i budu uskraćeni za kometar jer ko će baš uvijek da se registruje na svaku stranicu koju poželi da komentariše.

Jedan predlog za administratora. Neka blog rs. učini nešto po tom pitanju. Komentari ulogovanih i registrovanih blogera neka se i dalje objavljuju. Komentari gostiju i neulogovanih neka ne idu na listu Posljednji komentari. Neka ih komentarisani blog zabilježi, a blog sistem ne broji radi zabune i zauzimanja prostora blogerima koji su ovdje ne samo zbog sebe već i drugih blogera s kojima dijelimo kako virtuelna tako i prava poznanstva.
Mislim da je to pravi način da sačuvamo blog od silovanja bloga od strane onih koji ništa ne čine da postanu dio zajednice blog.rs sistema. Jednostavna rabota. Čitati i komentarisati može svako. Ulogovani blogeri i članovi zajednice blog.rs tako ne bi bili diskriminisani od strane lutalica koji zatrpavaju blog, često i komentarima koji ne komentarišu post već komentarišu radi broja komentara. Kome sve to treba. Broj komentara ne privlači čitaoce. Sadržaj je bitan.


Blog.rs neće pasti. Ni sunce tuđega bloga neće vas grijati kao što vas grije sunce vašeg blog.rs.



Pozdravlja Vas mandrak72, blogovodivi i nepovodljivi podmorničar sa japankama na obe noge.