mandrak72

Sekula je godinama radio noćnu smjenu. Tokom silnih godina nije postao kao sova da hukće malo malo. Nije lovio ni miševe, ni ostale sitne glodare. Naprotiv imao je kućnog ljubimca. Malog hrčka kojeg je pronašao preplašenog i izmorenog pored svoje portirnice.

Sekula je bio noćna ptica. Čitav život sve mu se na noćni rad.
Usporene noćne sate Sekula je ubrzavao tako što je smišljao priče, pričao sam sebi viceve. Poznate i one malo manje poznate. U nedostatku istih izmišljao je nepoznate, ali kako mu to nije polazilo za rukom, a potreba da se zdravo nasmije i pokaže svoje kao snijeg bijele zube sa reklame nacinalnog televizijskog operatera stvarale je zavisnost.
Sekula bi da izvinete prdnuo. Nakon toga njegovi kao snijeg bijeli zubovi sijevali bi poput neonskih cijevi kad bi im stradao starter. Smijao se kao lud. Smijao se svom prdežu.

Njegov ritual, recitala, priča, viceva znanih i neuspješnih pokušaja da ispriča neki hvale vrijedan još neispričan vic završio bi prdežom koji bi prekratio neophodno vrijeme da se nasmije od srca.
Ubrzo je uvidio da se do potpunog zadovoljstva koji bi mu smijeh omogućavao mnogo brže čim bi prekinuo sa svim pokušajima i izveo prdac. To ga je oduševljavalo, ali više od sveg što je to mogao da izvede kad god bi to poželio.
Vremenom sa svojim ritualom izvođenja prdaca usred nedostatka publike počeo da bavi odmah po primanju smjene. Izašao bi napolje i šetao po praznom krugu fabrike i prdio.
Vidjevši da može kontrolisati prdeže pokušao je da ih dresira.

Počeo je sa svakodnevnom dresurom prdeža. Nabavio je lietraturu svjetski poznatog prdonje i njegovo kapitalno djelo „Savremeno oblikovani prdež“.
Dani su mu sporo prolazili, ali noći. E to je već nešto bilo.

Izučavanje prdaca shvatio je ozbiljno. Krenuo je od abecede. Umio je da prdi svako slovo ponaosob. Veliko i malo. Sve znakove interpunkcije. Umio je da naglasi bitno od nebitnog. Uloge su se zamijenile. Šetao bi krugom fabrike, a guzica bi pričala viceve.
Usavršavao se u izvođenju prdaca svakodnevno. Svoje slobodno vrijeme koristio bi da se teoretski pripremi za prdeže, a noć za njegovo praktično usavršavanje. Ne nije želio ići ni na godišnji. Uzimao bi i smjene svojih kolega pod izlikom da će mu trebati slobodan dan, ali bi se poslije pravio da je zaboravio na to i da mu taj dan nije potreban.

Gledajući TV primjetio je reklamu koja se svakodnevno vrtila na TV ekranima. Izbor najvećeg talenta. Spominjala se velika nagrada. Pobjednik ide na svjetsko prvenstvo.
„Zašto da ne.“-pomisli Sekula.
Ali pred njim se pojavio veliki problem. Kako pripremiti svoju porodicu, rodbinu, kumove i prijatelje za tako veliku vijest.
„Lakše bi prihvatili da izjavim da sam gej, da sam promijenio pol, ugradio silikone u guzicu, ali da ću ih na televiziji predstavljati sa prdenjem već nije bilo lako prihvatiti.“-bojazan je bila velika.
No to ga nije spriječilo da i dalje vježba. Vježbao je još više i jače.

U njemu se vodila unutrašnja borba. Bio je svjestan svog talenta, ali i straha da prizna sebi da je rođeni pobjednik.
Jedne noći prelomio je.
„Prijaviću se. Neću valjda toliki talenat da zadržim u sebi. Kajaću se čitav život.“-istog dana prijavio se na adresu koju je zapisao sa reklame.
Prilikom popunjavanja formulara u koloni gdje su trebalo da se upišu kandidovane specijalnosti Sekula je upisao vokalno aromatske. Službenica sa trajnom i četri broja manjim kompletom sumnjičavo je vrtila glavom.
„Sekula, pobogu šta će svijet reći, šta misliti o nama?“-supruga se prenerazila.
„Ali u pitanju je budućnost. Moja karijera i dobrobit naše djece. Zamisli ako sve krene kako sam planirao za njihovo školovanje neće biti problema. Obezbijedićemo im najbolje fakultete. Njihove diplome otvoriće im vrata za ulazak u visoko društvo.“-bio je ubjedljiv.
Nakon mnogo ubjeđivanja uspio je. Supruga je prihvatila da mu pomogne u pripemama, kako taktičkim, tako i kondicionim.

Sad je nesmetano vježbao u svom dvorištu. Doduše iza garaže iza koje je bio visok zid.
Dan takmičenja bio je blizu. Za stolom za kojim je sjedio krem estrade bilo je živo. Voditelji su tokom najave emisije najavili i mogućnost glasanja putem SMS poruka. Na kraju emisije slučajnim izborom računar će izvući sretnog dobitnika kojemu se pokvareni kolor TV aparat marke Samsung sa daljinskim i ručni mlin za kafu bez natpisa proizvođača i garancije.
Na pozornicu su izlazili takmičari po brojevima. Sekula je bio broj 64.
Nekako sviđao mu se broj. Nije bio poput ostalih. Bio je to jedan običan i neupadljiv broj.

„Sa nama su još i članovi žirija pa da ih predstavimo.“-voditelj Veselin Gnjurac je najavljivao početak kvalifikacione večeri.
Glavni i odgovorni urednik časopisa za edukaciju stidnih dlačica i krompirove zlatice „Još jedno poznato međunožje“ Vedran Demaskirić pozdravimo ga aplauzom.

Kontraverzni liječnik alternativnom medicinom, vlasnik prve privatne apoteke i ordinacije „Košmar“ i predsjednik „Udruženja ljubitelja mahovine i puževa golaća na asvaltu“ Miloje Derajić i pozdavimo ga apaluzom.

Veteran naše muzičke scene i dobitnik mnogobrojnih priznanja , odskora i počasni član Zemljoradničke zadruge „Zdrav klip“ vjerujem da se radilo o klipu kukuruza Sredoje Šević-Gavran pozdravimo i njega aplauzom.

Poznati privrednik, uzgajivač šljive i ambrozije, višestruki pobjednik kviza „Ko šta pije“, pokretač proizvodnje u destileriji „Brži put“, dobitnik nagrade „Dvije šljive“ u kategoriji krakog pića i  najduže glavobolje, naš Ožeg Požegović molim aplauz.

I na kraju vječiti član žirija. Lazo Goluža koji je da napomenem ime dobio po čuvenom članu žirija Kviskoteke iz poznate generacije Boris Senker, Žarko Domjan i Pavao Pavličić. Pozdrav za našega Lazu i još Golužu.“- Veselin je predstavljao članove žirija u smjeru kosaca na Rajcu.


Prvo su na scenu izašle sestre bliznakinje. Njih tri u haljinama boje nacinalne zastave. Bilo je jasno. Igrale su na kartu nacionalnog naboja. Njihova specijalnost bile su šiške ispod miške. Naprosto bile su natprirodne dužine. Mogle su da ih upašu u pantalone i stegnu kaišom. Publika je s odobravanjem prihvatila.

Nakon njih pojavio se takmičar koji je istovremeno mogao da svira na četri duvačka instrumenta. Čim je zasvirao jasno su se mogla primjetiti tri instrumenta. Dvojnice je svirao s usnama. Nos mu je izvodio partituru sa frulom, a na ušima su specijalnom trakom sa etnomotivima bile pričvrćene usne harmonike. Žiri je saslušao kompoziciju do kraja.
„A četvrti instrument?“-upitao je jedan član žirija.
U tom momentu pomenuti kandidat ustade i pokaza na trubu na kojoj je sjedio. Dvoranom se prolomio aplauz.

Nakon njega na scenu su stupile plesačice koje su se udarale tabanima po čelu i recitovale Ilijadu i Odiseju. Publici nije dopao njihov nastup koliko njihova oskudna garderoba.

Bio je tu još jedan brko, ali se uspostavilo da je on greškom ušao misleći da je na željezničkoj stanici zbog velike gomile koja se tiskala na ulazu. No nije se zbunio. Iz unutrašnjeg džepa kaputa izvadio je češalj i na njemu odsvirao melodiju iz serije „Otpisani“. Pokupio je dotad najveće aplauze.

Zatim je na scenu izašla jedna dotjerana gospođa u najboljim godinama u haljini crvene boje sa reverima nisko ispod struka i vezenim šalom preko ramena. Izvodila je tačku koja se satojala u podrigivanju i stepovanju. Efektna tačka završena je zahtjevnim dijelom izvedbe. Napravila je špagu. Još dugo je ostala u tom položaju otpozdravljajući odušebljenoj publici, a onda su je snažni momci iz obezbjeđenja  iznijeli sa scene.

Nakon pomenute gospođe izašao je jedan mlađi momak koji je na trideset i šest jezika i dva narječja izgovorio riječ toalet papir.
Bio je tu i jedan dreser pijavica, čovjek koji je oponašao rad svih Zastavinih automobila, nekoliko djevojaka koje su tvrdile da liče na Rihanu. Jedan čovjek iz unutrašnjosti čije je krčanje iz stomaka podsjećalo na zvonjavu induktorskog telefona M-63.
Jedna učesnica ponavljala je sve reklame sa TV-a koje je čula u vremenu od 16 do 24 časa večer prije dok je jedan momak hodao pačijim hodom i nosio kukavičje jaje na prsima deset minuta.

„Broj 64.“-Veselin Gnjurac je najavio Sekulu.
Svjetla pozornice bila su njegova. Za svoje predstavljanje odabrao je da svojim prdežima spelinguje Engleski alfabet. Unapred i unatrag. Nakon toga sa svojim prdežima ispričao i odrecitovao je „Ježevu kućicu“. Publika je bila zadovoljna njegovim nastupom.

Njegov štab radio je punom parom. Slali su poruke SMS-om. Sva uža i šira familija. Čak i tetka iz Čikaga koja je bila široka ko trokrilni ormar. Gotovo da je njen glas vrijedio tri glasa. Čak se i Direktor fabrike u kojoj je radio taj dan obratio radnicima kako bi bilo u interesu fabrike da svi svoj glas daju Sekuli i da ga podrže. On je u svemu tome htio iskoristiti mogućnost da prikaže kako nije najveći prdonja u fabrici. Sekula je bio taj.
Svi učenici do četvrtog razreda koji imaju vlastiti mobilni telefon obećali su Sekuli Junioru da će glasati za njegovog oca, a učenici od petog do osmog razreda su se dogovorili da pored svog mobilnog telefonskog aparata glasaju i sa mobilnih telefona svojih roditelja dok je jedan od njih koji je živio kod ujaka obećao da će galasati sa telefona ujakove ljubavnice i poštara koji svaki dan dolazi ujutro da isporuči preporučenu poštu za ujnu na spratu dok se bude igrao Super Maria sa njegovog telefona.
Rezultate su saznali dok su u zelenoj sobi sjedili svi kandidati.

Sekula je prošao u finalno takmičenje koje se trebalo održati za 15 dana.
Vrijeme do finalne večeri Sekula je provodio u unapređenju svojih mogućnosti.

Neko iz susjedstva se sjetio da bi bilo dobro kad bi izveo kakvu melodiju na sceni. Prihvatio je ideju kao dobru. Supruga je odnekud izvukla staru kajdanku sa notnim tekstovima poznatih tradicionalnih melodija.

Iz njihove kuće svakodnevno je dopiralo neumorno muziciranje propraćeno stalnim otvaranjem prozora. Dolazili su pod prozore znani i neznani. Jedan dječak je sa majkom stigao iz dijaspore. Dok je dječak slušao, majka je plakala. Duboko ganuta čitavu porodicu pozvala je kod sebe na ljetovanje u Francusku.

„Mislim da bi ti rad sa KUD-om mogao pomoći da se stvar melodijski dobro izvede. Nedostaje ti malo ritmike.“-primjetila je supruga.
Svi su nastojali da mu pomognu. Čak su i dežurne patrole policije preusmjersvale saobraćaj iz njegove ulice da bi u potpunom miru mogao da vježba.

Posebnim režimom ishrane postizao je zavidnu kondiciju. Kombinaacija paklene hrane u kombinaciji ljute paprike, kiselih krastavaca, pasulja i kuvanih jaja davala je posebnu aromu njegovom nastupu koji je bio sve samo ne isprazno muziciranje. Bio je to „sound“ u 3D tehnologiji, Njegov nastup se mogao osjetiti gotovo svim čulima.
Finalno večer došla je jako brzo. Vrhunski pripremljen bio je pun samopouzdanja. Bio je pun sebe. Uskoro je i sva dvorana trebala biti puna njega.

Na scenu je izašao u fluorescentnom skafanderu. Ispred sebe je na stalak postavio kajdanku sa notnim tekstom. Dubokim naklonom pozdravio je publiku, žiri, sve gledaoce pored ekrana i sve one koji će glasati za njega kao i za one druge koji neće. Dok je izvodio bisere domaće etnomuzike držao je sve prste osim palčeva na skafanderu. Dok je izvodio tačku njegov skafander se punio. On je rastao poput balona. Taj dio tačke završio je momenat prije nego bi skafander prsnuo a on kao izduvan balon poletio. Nakon toga pažljivim kombinovanjem dizanja prstiju kao na fruli sa rupica na specijalno prilagođenom skafanderu izveo nezaboravnu kompoziciju Tota Cotugno „Insieme, unite unite Europe, Con te...“ sa izbora za Evroviziju daleke 1990-e godine, pokazujući svoj evropski i svjetski štih i želju približavanju Evropi. Nastup je začinio sa posebnim scenskim efektima.

Publika je bila u delirijumu. Tokom večeri glasali su svi živi koji su ga znali. Zlobnici su tvrdili da je među njima bilo glasova mrtvih, ali je na konferenciji za štampu izjavio da to nije istina, ali i kad bi bilo to bi bilo stoga što bi to bila njihova posljednja želja.

Pobijedio je sa ubjedljivim brojem glasova. Bilo ih je 3.769.452 glasa. Drugi iza njega imao je tek bijednih 756.956, treći neubjedljivih 176.994 glasa. Nevažećih je bilo oko 11.209.
Slavili su svi. Država je bila na nogama.

„Gospodine Sekula. Rezultat je veliki. Kakvi su vaši planovi nakon što snimite CD. Imate li kakve veće planove?“-Veselin Gnjurac ga je pitao nakon objavljivanja pobjednika.
„Pa kad vidim ukupan broj glasova koji su glasali za mene mogu samo reči jedno. Predsjednički izbori su pred nama. Rođen sam za prvog među nama. Za vrhovnog Prdonju. Svoj prdac, pardon glas sačuvajte za mene. I ne zaboravite. U svima nama postoji talenat. Nemojte ga skrivati. Samo napred.“-završio je svoj govor i nastavio slavlje sa svojim štabom za podršku.

Pokvareni kolor TV marke Samsung izvlačenjem je dobio jedan socijalni slučaj nastanjen ispod Savskog mosta koji se uživo zahvalio i svoj dobitak poklonio domu za slabovidne i nagluhe osobe.  A dobitnik nagrade ručni lin za kafu dobio je Mirza Kahvedžić koji se nije mogao javiti na telefon, ali je njegov sin u njegovo ime primio nagradu.



Pozdravlja Vas mandrak72, vječiti dopisnik na ivici regularnosti i dobrog ukusa.