[ Priče iz Desetog sela
]
04 Oktobar, 2010 21:22
Nekako u vrijeme kad bi se polako na sveskama pojavljivale prve uši, a čiste listove školskog dnevnika nekim divnim čudom poharale prve petice, četvorka i jedna trojka kod Gojka i mali minus kod Milice onako još snene i bunovne dok je zbunjenim glasom recitovala stihove
„Imam jedno meče, meče
Svu mi zimu kesten peče
Pravo čudo, divno čudo
Kako meče, kesten peče...“
I zastala zbunjena baš kad je došla kod mjesta gdje prase crvene čizme krase.
Ne bih se ja toga sjetio sada da mi onda Milica nije rekla na malom odmoru da nije stigla da dobro nauči pjesmicu zbog najvećeg divljeg kestena koje onomad vidjeh. Po nekim svjedočenjima takav nije još viđen od doba kad je Đone došao u školu u crvenim ženskim čizmicama. Taj suludi osmak svakoga dana nečim novim bio je u centru pažnje. I godinama poslije dok nije otišao s početkom rata iz našeg malog grada.
Eto i ta jesen koje je svakog dana sve više iznova me obraduje crvenim tonovima koji u primjesama sa žutom učini da sve oko mene gori u plamenu jeseni koja pršti i peče poput vrelog žara ispod mijeha kovačka vješto oblikujući užareno gvožđe u pečen kesten mirisan i sjetan.
Taj sneni plod što se brani naprslim oklopom od bodlji nabujao kao potok poslije silna pljuska kojem onomad nisam odolio a da ne isturim bradu i još jednom se uvjerim da su to samo kapi vode.
Ta najslađa šumska moneta kojom sam ponekad kupovao naklonost jedne Kristine iz 7d na petom času Biologije nije znala za inflaciju duše na bešumnom tepihu opala lišća na keju pored Une. Ne, njome se tek naslućivao nestašni osmjeh mojih djevojčica musavih dok su prstićima nespretno poput rudara mrkog uglja vadile to šumsko blago i prosipale osmijehe kao vedra vode na uglačani kamen pored čatrnje pod svodovima Desetog sela.
Dok mi miris tek pečena kestena draži nosnice na bundevu stajem, da vidim hoće li ko izbiti. Bilo bi grehota pečen kesten s nekim ne podijeliti.
Moja mala vješta posada s kojom uspješno brodim Vas poziva na veče uz kesten što se peče ove tople oktobarske noći. Kakvo čudo, divno čudo.
Pozdravlja vas mandrak72, dekretom ovlašteni brojač ptica selica i onih koji to nisu.
„Imam jedno meče, meče
Svu mi zimu kesten peče
Pravo čudo, divno čudo
Kako meče, kesten peče...“
I zastala zbunjena baš kad je došla kod mjesta gdje prase crvene čizme krase.
Ne bih se ja toga sjetio sada da mi onda Milica nije rekla na malom odmoru da nije stigla da dobro nauči pjesmicu zbog najvećeg divljeg kestena koje onomad vidjeh. Po nekim svjedočenjima takav nije još viđen od doba kad je Đone došao u školu u crvenim ženskim čizmicama. Taj suludi osmak svakoga dana nečim novim bio je u centru pažnje. I godinama poslije dok nije otišao s početkom rata iz našeg malog grada.
Eto i ta jesen koje je svakog dana sve više iznova me obraduje crvenim tonovima koji u primjesama sa žutom učini da sve oko mene gori u plamenu jeseni koja pršti i peče poput vrelog žara ispod mijeha kovačka vješto oblikujući užareno gvožđe u pečen kesten mirisan i sjetan.
Taj sneni plod što se brani naprslim oklopom od bodlji nabujao kao potok poslije silna pljuska kojem onomad nisam odolio a da ne isturim bradu i još jednom se uvjerim da su to samo kapi vode.
Ta najslađa šumska moneta kojom sam ponekad kupovao naklonost jedne Kristine iz 7d na petom času Biologije nije znala za inflaciju duše na bešumnom tepihu opala lišća na keju pored Une. Ne, njome se tek naslućivao nestašni osmjeh mojih djevojčica musavih dok su prstićima nespretno poput rudara mrkog uglja vadile to šumsko blago i prosipale osmijehe kao vedra vode na uglačani kamen pored čatrnje pod svodovima Desetog sela.
Dok mi miris tek pečena kestena draži nosnice na bundevu stajem, da vidim hoće li ko izbiti. Bilo bi grehota pečen kesten s nekim ne podijeliti.
Moja mala vješta posada s kojom uspješno brodim Vas poziva na veče uz kesten što se peče ove tople oktobarske noći. Kakvo čudo, divno čudo.
Pozdravlja vas mandrak72, dekretom ovlašteni brojač ptica selica i onih koji to nisu.





04/10/2010, 22:18
Jos umorna i snena, stigoh iz centra Karlovaca gde me je hladna, oktobarska košava dobrano produvala. Nemaš pojma kako bi mi prijao sada vruć kesten. Veliki pozdrav od promukle i polusmrznute Karlovčanke.
04/10/2010, 22:20
Miro od kuglofa, evo hitno šaljem kestena pečena. Košavu nisam po dobrom upamtio tako da te razumijem.
pozdrav smrznutoj Karlovčanki
04/10/2010, 22:36
Hvala ti ko bratu rodjenom!
04/10/2010, 23:18
Najvise na svetu volim da jedem peceni kesten.Podseca me na detinjstvo i bezbriznost.U jesen kad pozelim da pobegnem u sebe kupim fisek pecenog kestena.Mirise na sigurnost.Na dom.
Pozdrav
04/10/2010, 23:20
Miro nema na čemu. Valja se od zime zaštititi.
svako dobro
04/10/2010, 23:22
Unajedina, ako pak pobjegneš kadgod u sebe, pa ako ti se čini da ne vidiš puta , a ti onda potraži kakvu bundevu stanji na nju te malko podvikni i na prste se ispruži. Vidjećeš da ćeš lakše neke staze pronaći.
pozdrav zemljače
05/10/2010, 09:49
jedan od najlepših darova prirode - kesten...
kad cveta puni oči lepotom i uši zujanjem insekata koje okuplja, kad zazeleni hladovito i skrovito mesto nudi, kad se plodom okiti kao da se naroguši...
a kad se pečen ispred nas nadje... sećanja zamirišu. i dušu oblakom romantike ogrnu...
Prijatno!
05/10/2010, 11:18
Na Kvarneru postoji Dan kestena.
Na taj dan se sve sprema od tog ploda. Može i supa i neko jelo, ali ja sve preskačem i pravo na torte i bombice... njam... njam...
:))
05/10/2010, 12:25
Moze kesten... narocito KEsten pire. Bas mi se jede posle ove price! A i slag nije na odmet da ulepsa dozivljaj.
05/10/2010, 14:41
Moze kesten...
i tikva pecena ...
i kromir pecen ...
i pozdrav .
:))
05/10/2010, 19:58
Domaćice sve si rekla. Nemam niti riječ da dodam. Osim da pošaljem kesten pečen.
pozdrav
05/10/2010, 20:00
Anam i kod mene u blizini postoji Kestenijada u Kostajnici, ali eto nisam otišao do sad nikako. U svakom slučaju od kestena svašta se može napraviti. A ti polako s tortama.
pozdrav
05/10/2010, 20:01
Boki odličan prijedelog usvaja se. Evo zamišljam i samo se smješkam, al evo čekam slijedeću turu pečena kestena.
pozdrav
05/10/2010, 20:03
Talase, može, može. Volim ja i pečen krompir tek iz žara izvađen, garav, smrežuran i vreo. A uz njega pride eeee..
pozdrav talasasti
05/10/2010, 20:53
Ko pomenu kesten pire? Evo i mene, odmah!
06/10/2010, 00:13
Sanjarenja kesten pire. Zapisujem u tefter. Narudžba stiže.
pozdrav
06/10/2010, 12:26
Šta ti je u zadnje vrijeme? Je l' to koristiš neke stimulanse pa si zaredao s odličnim pričama?
06/10/2010, 14:08
...na promociji? ili pre?
Eh, tvoje priče zlata vrede, jedva čekam u formatu knjige da ih vidim!
06/10/2010, 19:19
Mladi luče, u pravu si. Na misirači (bundevi) sam hehehe.
pozdrav
06/10/2010, 19:20
Sanjarenja56, vidjećemo. Stvari kreću ubrzano.
pozdrav
06/10/2010, 19:22
kesten miriše na djetinjstvo
na ulice kojih više nema
na garave prste i bradu
na uspomene
kesten zaboli malo
ponekad i malo više
al ako je u pitanju žurka kod vas
brzim vozom kroz kukuruze zemljače stižem ;)
06/10/2010, 19:55
Ehej Dona neka tebe nami. Samo nemoj Bihaćkim pošto uvijek kasni. Bar je nekad tako bilo.
Kesetna ima pa se ti posluži.
pozdrav zemljače
06/10/2010, 23:45
Šta, i kod vas kažu misirača za buču? :)
11/10/2010, 20:00
Mladiluče izgleda da kažu. Misirača je svi zovu.
pozdrav
11/10/2010, 20:01
Јооој, пошаљи дер мало, приповедачу! Баш би ми пријало, ма и мирис би ме заситио, веруј ми. :)))
Поздравче!***
11/10/2010, 20:38
Pričalice šaljem expresno.
pozdrav