Pogledom na kalendar odmah će Vam u oči upasti uglavnom crvena boja kojom se obilježava taj dan. Crveno mi nekako predstavlja opasnost, prijetnju ili šta već. Taj podatak bi trebao da Vas zabrine. Uvijek sam nedjelju volio samo do deset ujutru, poslije ne.
Ako se vratim na vrijeme škole, sve sam zadatke ostavljao za taj dan, zadaću, pripremu i učenje za testove, usmeno odgovaranje, ali baš uvijek. Nisam volio ni ići na spavanje subotom kad bih skontao šta sam obaveza ostavio za nedjelju. A nedjeljom..........
Prvo bih namjerno otezao sa doručkom, zatim bih smišljao hiljadu i jedan posao koji moram da završim neodložno prije učenja, pa kad ni to ne bi bilo dovoljno samo bih pogledao neki film, utakmicu, pa ću onda poslije kupanja dok se sušim krenuti u ofanzivu. Lagao sam nisam baš bio ofanzivan, osim kad je u pitanju lektira. Ona je mogla proći. Onaj poznati grč prije spavanja zbog neispunjenih obaveza uz posebno kratku noć upotpunjavao je uvijek nacifrani ponedjeljak.
Ponedjeljak dan bez boje i mirisa, samo da prođe i sutra će sve biti OK. Neću to opet sebi raditi nedjeljom. Ponedjeljak je uvijek bio dan loših serija, bajatih filmova i sporoprolazećih sati. Odlična priprema za smireni utorak.
Utorak dan za koji kažu da se na njega ne treba ništa započinjati, dan koji vuče loš osjećaj ponedjeljka, a u svezi s nedjeljom prokletom nedjeljom. Dan kad sam rođen, a koliko puta sam poželio i da nisam bolje da preskočim. Takav dan je šlag za srijedu.
Srijeda, pijčni dan u mom malom gradu, gužva, zahuktala lokomotiva koja vuče trome dane prema nedjelji toj stanici od bola. Ništa od srijede nije bolje nego kad prođe, pa nam se učini da je još jedna nedjelja prošla , ona radna. Odlična preporuka za sumnjivi četvrtak.
Četvrtak , onako sumnjičav na našu dobru sreću u protekla tri dana, polako nas spušta na tlo nakon lebdenja nad svim problemima koje imamo i kad nam se čini da su naši najveći na svijetu. Četvrtak nam vraća dobro raspoloženje kao uvertiru za petak.
Petak, kad će taj petak. On je tu, vedar, raspoložen, jer boga ti pa sve ćemo probleme da riješimo za vikend,a danas da se odmorimo od naporne sedmice. Sat prolaze ko po loju, kliže časovnik piruete, zamagljujući sekundaricu koju i ne vidimo. Petak je najljepši dan ma kako radn bio. Samo nas on raspoložene uspava za udarničku subotu jer tako smo sebi obećali.
Subota jutro, sunce kroz prozor pecka u obraze kao da podsjeća na obaveze što smo se zarekli još juče koliko. Ma šta me se tiče juče, danas ću na fudbal, filmovi, izlazak, a sutra ću ostaviti kao dan za obaveze. Sutra je CIJELI DAN nedjelja. Subota veče budi onog crva sumnje kojeg zatomimo dobrim izlaskom bar do nedjelje ujutro, a onda nedjelja.
Opet ta nedjelja, opet nivo raspoloženja na nuli. Sutra je posao, škola, fakultet, obaveze koje smo tako vješto eskivirali proteklih dana. Sačekaćemo kupanjac i sve ćemo stići. Malo sutra.
Ja ne volim nedjelju jer me uvijek podsjeća na ponedeljak, podsjeća na sve ono što nisam uradio, sve ono što sam zaobišao, sve ono što sam sfušario. Ne volim nedjelju i tačka. Da bog da je izbacili, sa subotom bi ja lakše izlazio na kraj. Pravdao bih se suboti da bih sve završio da ima nedjelje, ali kad je već nema ko je šljivi. Jedino nedjelju volim zbog toga što sa svojom porodicom jedem uštipke, ajvar, kobasice, suvo meso, sir,.... i luk koji sad smrdi i ponedjeljkom.