[ Smijehom protiv uroka
]
11 Januar, 2010 22:17
Jutro je ulazilo pod šablon. Telefonski poziv od kojeg mi se želudac okreće ni ovaj put nije izostao. Želudac je napravio trostruki aksl šrauf kako bi rekla Milka Babović dok bi prenosila klizanje iz Dvorane sportova preko etera u sve televizore crno bijele ili kolor. Jutarnji raspored bio je iza leđa.
Pošao sam na teren. Uz put sretoh jednog neobičnog prijatelja.
„Imaš li vremena za piće?“-upita me Drago, stari šezdesetsedmaš.
„Naravno.“-odmah sam mu otvorio suvozačka vrata i istovremeno popunjavao sam putni nalog.
„Jel odmah moraš pisati da si me povezao?“-Dragina pitanja su uvijek bile neobične kombinacije polupitanja i zajebancije.
„Ma jok. Kuda dalje?“-sugerisao sam mu izbor mjesta.
„Star?“-upita Drago.
„Ma ne. Tamo su posrnule zvijezde i direktori. Pucaj dalje.“-rekoh mu.
„Galija.“-reče.
„Odgovara.“-rekoh.
Pored nje je bio besplatni parking ispred Delta Maxi-ja.
Nažalost nije bilo mjesta. Krenuo sam prema školskom dvorištu. Raspust je.
Svi su mi lokali isti. Konobari koje dobro poznaju oni što su uz šank. Dva fudbalera čija je kosa bila duža od ostalih sjedili su za stolom i blenuli u teletext na TV-u, a pored njih par poltrona koji su hvatali zabilješke i zapisivali njihova predviđanja mogućih rezultata treće hokejaške lige Norveške, iako svi skupa nikad nisu ni odgledali hokejašku utakmicu.
Zaljubljeni par koji se valjda jedini ljubio danas nije imao temi za razgovor. Njega sam poznavao. Malo malo hvatao je zrak kao da se sprema da zaroni, a ona disla je na škrge. Naravno vjerujem da je u najmanju ruku Riba u horoskopu.
„Izvolite?“-konobar je bio učtiv.
Uzvratili smo svom snagom. Da mu pokažemo da imamo želju da pomognemo gazdi koji je u velikim dugovima svojom narudžbom smo pokazali.
„Daj nam po čaj.“-naručismo.
„A koji?“-konobar nas pogleda u čudu.
„Daj nam onaj što ti najslabije ide.“-rekoh.
Konobar sa zahvalnim pogedom ode prema šanku.
Čaj je bio poslužen. Nije bilo limuna.
„Sad ću ga donijeti, za koji trenutak.“-brzo se udalji od nas.
Nakon par trenutaka sa jaknom na sebi izjurio je napolje.
Drago je još uvijek bio mlad. Penzija ga nije promijenila. Njegov smisao za humor nije posustajao ni u teškim penzionerskim danima ispunjen odvođenjem kćerkice u vrtić i odlaskom po nju. Volio je svoju ulogu roditelja.
Njegov humor nije bio razumljiv svakom. Volio je humor apsurda i nelogične situacije.
Sjajno smo se sporazumijevali. Upoznali smo se tokom ratne 93-će. Od tada traje naše poznastvo i prijateljstvo. Mnogo smijeha i otkačenih scena prekrila je prašina i zaborav.
Dalje je sve išlo lako.
Film smo premotali i išlo bi ovako.
„Izvolite?“-konobar je bio neumorno učtiv.
Uzvratili smo svom snagom. Da mu pokažemo da imamo želju da pomognemo gazdi koji je u velikim dugovima svojom narudžbom smo pokazali.
„Daj nam po čaj.“-naručismo.
„A koji?“-konobar nas pogleda u čudu.
„Daj nam onaj što ti najslabije ide.“-rekoh.
Konobar sa zahvalnim pogedom ode prema šanku.
Dvije šolje sa ključalom vodom, po dvije vrećice šećera, kaškica i naravno pepeljara bili su pred nama.
„Žao mi je takvog čaja nemamo. Ispred lokala imate poznatog travara sa svim ljekovitim travama. Njemu nikako ne ide. Vjerujem da će te imati više sreće.“-ljubaznost nije silazila sa njegovog lica, poput herpesa sa usne dan prije Novogodišnjih praznika.
Naravno poslušali smo savjet.
„Izvolite?“-travar je bio učtiv.
„Treba nam čaj.“-rekosmo uglas.
„Izvolite. Kabine su slobodne.“-rukom nas pokaza u pravcu kabina.
Ušli smo u kabine. Svako je imao svoju.
„Skinite se do pojasa.“-travar je bio ozbiljan čovjek.
Dodavao nam je jedan po jedan čaj. Nisu nam odgovarali. Jedan je bio bljutav, slijedeći gorak. Svakom je nešto nedostajalo.
„Vama treba čaj od šipka, a takvog nemamo. Međutim. Imam nešto novo. Čajeve u tableti. Da probate.“-reče nam.
„Može.“-prihvatih.
„Recite mi broj vaših cipela.“-stigla je nova komanda
„Naravno 43.“-rekoh.
Kroz paravan mi doturi tabletu.
„Mislim da će Vam ova odgovarati. Najnoviji model. Talijanska.“-glas je bio ubjedljiv.
Probao sam tabletu. Žuljala me je u grlu.
„Imate li za broj manju?“-upitah.
„Naravno. Mada mislim da bi Vam ova odgovarala. Razgaziće se. Omekšaće.“-bio je uporan.
„Dajte Vi meni za broj manju.“-nisam odustajao.
„A Vama koji je broj obuće“-obrati se Dragi.
„44 mislim, ali dajte vi meni da može na deblju čarapu.“-Drago je imao svoj način izbora.
„Jel vidite svog kolegu.“-dodao je meni tabletu za broj manju.
Iz susjedne kabine jasno sam čuo Dragu dok je stenjao.
„Uh sunce ti žarko. Ova je kao leteći tanjir.“-zvocao je.
Meni je čaj u tableti odgovarao u potpunosti, iako broj manja ugodno sam se osjećao.
„A šta imate za hemoroide.“-Drago priupita.
„Kombinacija voćnih čajeva i pneumatska pumpa.“-reče travar.
Sa Dragom se nikad nije znalo gdje će razgovor završiti. Uspijevao sam u tom njegovom svijetu sačuvati poziciju humora koji baš i nije bio svima smiješan, ali sa njim u izvedbi ovo je samo blijedi pokušaj parodiranja svakodnevnice nimalo smiješne i naivne.
Bio je penzioner u 43-oj godini. Ko je tu kriv. On nikako. Krivo je društvo i politika pljačke i laži. Pošten čovjek na birou može dočekati penziju bez da dana radi ako bude čekao da ga pozovu.
I ja bih u penziju. U svijetu gdje instant političari i menadžeri niču kao gljive poslije kiše i truju ionako zatrovane međuljudske odnose ne vidim ništa dobro osim parodije koju oni ne razumiju. Dežurne ludare poznajem Vas dok ste micelij bile. Ko Vam kvasac dade?
Pozdravlja Vas mandrak72, sekretar međunarodnog udruženja kvasca i praška za pecivo i sindikalni povjerenik za vanilin šećer i šećer u prahu.





11/01/2010, 22:23
Prva sam:)))
11/01/2010, 22:32
Anam, svaka čast. :))
Ja još ne pročita. hehehe
pozdrav
11/01/2010, 22:39
He,he, kakve su to tablete Drago? Od njih se leti u letećem tanjiru?
Svidja mi se ono o političarima, dobar zaključak.
11/01/2010, 22:45
Poluuspavanka, ne znam baš kakve su, al su za broj veće. Pitaću Dragu.
A o političarima mi se ne sviđa ništa. Al ubili se za parodiju. I nakon toga opet bi im dodijelili borački dodatak ili spomenicu, ili orden ili ulicu...
pozdrav
11/01/2010, 22:53
Dok oni rastu kao kvasac, ostaje nam da se kiselo smeškamo :)
11/01/2010, 23:05
Poluuspavanka. Političar+kvasac=prasac.
Eto ti od čega je praseći grip. Političke igre, profit, zavjera,...
pozdrav
11/01/2010, 23:08
Ha,ha, kad bi bar mogli da se vakcinišemo protiv njih :)
11/01/2010, 23:15
Postoji li caj u tableti koji leci ljudsku glupost,primitivizam,zlobu?
Bilo bi manje nepravde,i sve sto vredi stvarno bi vredelo.
Ludnica je otkljucana sirom ostala...
Pozdrav Mandrak72
11/01/2010, 23:44
lepo je svratiti na tvoj blog!
a i ja bih u penziju :)
pozdrav!!
12/01/2010, 02:21
meni daj 38 :) i muzika malo tise :)))
i molim caj od oleandra :DDD da ga uvalim tim takvima sto ti skacu po zivcima :DDD
pozdrav veliki, dragi Mandrak, genije kao uvek !!!
12/01/2010, 09:41
Ode ti na moj sektor:)))
12/01/2010, 11:21
O,moj druže ovaj,ovi čajevi me podsetiše na moju davnu prognozu.. što je sve manje kiše..manje radimo manje se znojimo pa je manje isparenje..pozdravljam te..
12/01/2010, 13:12
jeda, dva tri...
ovo brojim komentare koje sam poslala a završili u nedodjiji.
sjajna priča. samo mi teško pala na želudac
Prijatno!
12/01/2010, 14:46
Baš bih jedan čaj...
od mirisnih trava
i toplih zraka...
Pozz
12/01/2010, 15:17
Pozdrav druze moj, navratih na brzinu. Nisam procitao al sledeci put obecavam.
Nemem nesto vremena.
:)
Pozdrav.
12/01/2010, 16:12
I ja bih u penziju...
Ionako svi poslodavci kazu da sam prestara za zaposljavanje.
12/01/2010, 17:53
А да се ми с њима мењамо за чајеве, па да ми полудимо, а они да бидну ко ми, ха? Мислим на политичаре. Поздрав, истраживачу паранормалних појава код политичара с ове и сваке друге стране!***
12/01/2010, 18:31
Poluuspavanka teško da postoji takva vakcina. Protiv debelokožaca ništa ne pomaže. Ništa ne primaju srcu, obrazu i sl.
pozdrav
12/01/2010, 18:33
Unajedina baš tako. Granice ludnice poklopile su se sa državnim (kod nas u biH), tako da nas drugi drže pod ključem.
Nažalost.
pozdrav
12/01/2010, 18:34
Vesela hvala. Pa ponoviću. I ja bih u penziju. haha
pozdrav
12/01/2010, 18:35
Nastasja tableta br.38 stiže. Hvala na pomoći. Ima da ih istrijebimo ko vaške.hehehe
pozdrav
12/01/2010, 18:36
Anam, malo lutam. nadriljekarstvo je nepresušan izvor izuma, a tržište uošte nije probirljivo. Molim koji br.je vaše obuće. Tablete radi.
pozdrav
12/01/2010, 18:38
Jovane s.s. teorija zavjere nekupanja i dezodoransa koji zaustavljaju zdravo znojenje daje prve efekte staklene bašte.
hehehe
pozdrav
12/01/2010, 18:39
Domaćice u zemlji nedođiji sada likuju. Sad moram da se raspitam koji čaj je dobar za želudac pa ti javim.
haha
pozdrav
12/01/2010, 18:41
Malaino biće čaja kažu meteorolozi i dežurni olozi.
pozdrav
12/01/2010, 18:42
Talase, bez brige. Tebe dobri vjetar uvjek donese gdje treba na vrijeme. Vremena će se naći već.
pozdrav
12/01/2010, 18:43
Casper i ja bih u penziju pa nek i penzioneri osnuju Penzonerski podmladak ili "mlade penzionere". hahaha
pozdrav
p.s. znaju li oni da duh ne stari.
12/01/2010, 18:45
sindikalni povjerenik za vanilin šećer i šećer u prahu
:)
svidjaju mi se kabine za caj,
kak lijep nacin da zuljas dupe u cilju poboljsanja cirkulacije ;)
ima li kabina da probam da li mi ovaj zivot stvarno pristaje?
meow :)
12/01/2010, 18:45
Pričalice, možda i da promijenimo pa nakon toga obrnemo omjer paranormalnih. hehehe
pozdrav
12/01/2010, 18:48
Leklerk, ima kabina, odmah je pored kabine savremenih osmjeha i kabine mladih gorana u dijaspori i peronospori.
pozdrav leklerče
12/01/2010, 18:52
ahahahha...dijaspori i peronospori :)
daj mi pelcer da te rasadim, leba ti ;)
12/01/2010, 18:59
Leklerk, ja sam ti ko ambrozija. Protiv mene lijeka. Rasadiću se sam. hahaha
pozdrav
12/01/2010, 20:44
čaj, m? nije dosta što se svi prave englezi još i čaj?!
CcCCcccCCc...
12/01/2010, 21:16
Šuky, ajd što se pravidu inglišmani, nego ubiru plate kao da su kraljevska porodica.hahaha
pozdrav
12/01/2010, 21:18
jes i to je što kažeš, em englezija, em čaj, em i plave krvi... pa dokle majkoviću...
;)))))
12/01/2010, 21:21
Šuky, šta da ti kažem. Umirila se gologuzija, povampirila buržoazija. hahaha
Da li ovo znači da si prihajao s netom, ili pozajmica kakva.
pozdrav
12/01/2010, 21:23
pa kad su revolucije postale dosadne... ;)
ma još uvek kuburim sa netom... ovo je više kao parazit sam na tuđem...
12/01/2010, 21:26
Šuky, revolucija je komemoracija ideja, nažalost.
Kad su jednom mom kolezi koji je otišao u penziju za kaznu platu od inžinjera skresali na platu pomoćnog radnika on se nije nimalo zbunio pa je rekao slijedeće.
"Pa druže Zdravko i Dule živi."
Kakav takav internet ili status parazita bolji je od nikakvog.
pozdrav druže
12/01/2010, 21:27
Oni i ne znaju sta je duh.
Pogledaju datum i kazu nista od posla... i uvek mi nekako uvesele duh.
Ozive me, daju mi priliku da ne radim uludo.
Hocu reci bez para, jer vecina ne placa svoje radnike.
:))))))
12/01/2010, 21:32
Casper dobri duše, političku disciplinu krasi bezdušnost, tako da sa njima nisi na istim talasima, ali zakačiće njih talas jednom. Cunami.
pozdrav
15/01/2010, 16:51
ma slabo se navikavam na to da budem parazit...
mada, što se više navikavam sve mi se više dopada, lepo je kad drugi plaćaju za tebe...
;)))
15/01/2010, 19:10
Šuky, shvatam te da nije lako parazitom biti, ali kad ti isti paraziti sve što valja uništavaju...
Otkud im pravo.
pozdrav
15/01/2010, 19:17
Priznajem, prvo pročitam početak, pa malo u sredini, a onda uživam u kraju .
Gvirnem svaki put da vidim kako završava...za svaki slučaj:)
16/01/2010, 08:15
Anam,aman. Pa kako ti volja. Ko gvirka zlo ne misli.
pozdrav
30/05/2010, 18:42
komentara i saveta, zelim da pomognem mladima.
20/08/2010, 22:12
DESIGNER CLOTHING DESIGNERCLOTHING DESIGNER CLOTHING.