Živio jednom bogat trgovac. Svi su znali za njegovo bogatstvo, ali se on nije razmetao njime. Nije gradio kuće ni dvore, kupovao ate tanke i visoke niti garderobu s Bečkih dvora.
Imao je kćer jedinicu.
Kad je kćer stasala za udaju počeše dolaziti prosci.
Prosci su dolazili sa svi strana svijeta.
Otac je za svoju kćer spremio najbogatiji miraz što se mogao u ono vrijeme dati.
Nije mnogo vjerovao u iskrene namjere prosaca te ih odluči testirati.
Uze sve svoje blago, što u zlatu to u novcu, zamota u jedan zamotuljak te svojoj kćerki postavi na leđa, poveza preko ramena i ispod pazuha. Preko zamotuljka koji je na leđima stajao kao grba obuče najsjajnije odore, te je takvu odluči izvesti pred prosce.
Prosci jedan po jedan odustajaše od prosidbe.
Kćerka se ražalosti rasplaka se pa se ocu izjada.
„Vidiš oče niti jedan me ne zaprosi oče“-jadala se ocu.
„Oni kćeri nisu prosili tebe nego miraz. Očigledno je da im ni bogatstvo koje imam nije bilo dovoljno da tebe uzmu takva kakva si“-reče joj otac.
„Ali oče ko bi uzeo grbavu djevojku za ženu?“-nastavi djevojka.
„Uzeo bi onaj kćeri ko je sebi ženu došao tražiti“-otac završi i usta.
Uto sluga najavi novog prosca.
Izađe trgovac da se upozna sa proscem.
„Odakle dolaziš stranče?“-upita on prosca.
„Nije bitno odakle sam došao, bitno je ono zbog čega sam došao, a došao sam da zaprosim ruku vaše kćeri.“-odgovori mu prosac.
„Ona mi je jedina na svijetu i za nju ću velik miraz da dam, daću sve što imam. Ona mi je najvrijednija.“-poče otac da provodadžiše kćer.
U tom momentu pred njih izađe kćerka sa grbom.
Kad ju je ugledao kleknuo je na koljena i zaprosio njenu ruku.
Ćerka sva sretna pristade.
„Uzimaš li je ovakvu kakvu je vidiš, sa svim nedostatcima i mirazom. “-upita otac prosca.
„Da tako je gospodine“-odgovori prosac.
Otac pristane te dade kćerkinu ruku proscu.
Tada ga trgovac upita.
„Zašto si pristao da uzmeš moju kćer za ženu kada ona ima grbu? Zbog miraza?“
„Gospodine vi ste veliki trgovac, i onog momenta kada ste rekli da je ona Vama najvrijednija na svijetu , ja uošte nisam sumnjao u to. Vi koji ste čitav život mjerili i upoređivali sa novcem i zlatom najbolje znate vrijednost Vaše kćeri. A kada Vi to kažete ja nemam niti jedan razlog da Vam nevjerujem. Meni je potrebna vrijedna žena“-objasni prosac
Kada to ču, trgovac se obradova mudrim riječima prosca te privi kćerku na grudi, skinu grbu sa njenih leđa te ih dade proscu.
„Evo predajem ti kćerku i „grbu“, znam da ćeš ih oboje dobro čuvati. Zaslužujete jedno drugo.
Nakon toga prirediše veliko slavlje. Tri se dana veselilo uz iće i piće, pjesmu i besjedu.
Mladenci su imali veliko potomstvo. Grba nije bila smetnja njihovoj ljubavi.
Pozdravlja Vas mandrak72, stari svat.





26/01/2009, 07:46
Hmmm...mislim da je ovaj trgovac bio veči račundjija od svih prosaca... nije ni pogledao devojku.... miraz mu je bio dovoljan...
26/01/2009, 11:43
volim kad se priča ovako završi. pored pouka koje nosi vrća i veru u ljubav.
Prijatno!
26/01/2009, 13:45
Ovo mi se nekako nadovezuje na pricalicinu pricu Grbava Jula...tebe vise i ne treba komentarisati...samo te hvalimo...pozdrav za starog svata
26/01/2009, 18:48
Нека, нека само нека се приче нижу. Поздрав од Причалице!
26/01/2009, 20:49
Anam, kada neki trgovac koji udaje svoju kćer iskreno misli da je njegova kćerka najveće bogatstvo koje ima, onda mu treba vjerovati.
tražio je vrijednu ženu, pa neka to vrijednu tumači kako ko želi. On za miraz nije ni pitao.
26/01/2009, 20:52
Domaćice, slažem se da je kraj bajkovit. I treba. Ne mora sve crno da bude. I ja sam na bajkama rastao. Kad sam je prosio nije mi bilo bitno kolika joj je grba, niti je ona u moju gledala. pozdrav
26/01/2009, 20:53
Grlice nisu ni sve grbe grbe i nisu sve jednake. Najbolje to znaju ono koji ih nose. pozdrav
26/01/2009, 20:55
Pričalice, slažem se i da napišemo još deset priča o grbama svaka bi imala mjesta. pozdrav
27/01/2009, 13:17
Тако је, приповедачу.
27/01/2009, 15:20
Mandrače, dopala mi se priča, poučna i lepa, i baš volim što ima bajkoviti prizvuk. Šta ćeš, volim bajke, i decu sam na njima podizala, akobogda i unuke ću.
27/01/2009, 17:24
Sanjarenja56, daće dragi bog. Pa eto možda im jednom budeš čitala baš ovu bajku. Za laku noć. pozdrav
27/01/2009, 17:47
Pa to je poučna priča :). Je l' to istinita priča? :)
27/01/2009, 20:55
Mandrače, zapamtiću je,lepa je za lakunoć, ali i za dobrojutro! A u međuvremenu ti češ lepo izdati knjigu čarobnjačkih priča, pa neću morati po sećanju da kazujem, nego ću lepo čitati...a knjiga će imati posvetu tvojoj vernoj čitateljki. Dopada li ti se predlog?
27/01/2009, 21:06
Mladiluče, ne znam još, ali odlučiće vrijeme pred nama. pozdrav
27/01/2009, 21:12
Sanjarenja kad mi brkovi budu kao Ljubivoja Ršumovića biće knjiga skroz ozbiljna. Do tada ni ovako nije loše. Hvala na predlogu. Zapamtiću čitaoce vijerne. pozdrav
27/01/2009, 21:54
Dobra priča. Ponekad su nam bajke potrebne...
Pozz
27/01/2009, 22:53
Malaino, bajke imaju mjesta, ali zamisli kakva bi bajka bila zaraditi kakvu grbu. Hahaha, mala šala pozdrav
31/01/2009, 17:33
Stari svate jesi li se otrijeznio?:))
31/01/2009, 20:51
Donna, boli glava boli glava. pozdrav od starog svata