U jedno davno doba na samrti otac reče svojim sinovima.
„Ja sam svoju misiju ispunio. Vi ste mladi. Na Vas je red da pronađete smisao života. Ništa više od toga ne mogu Vam reći. Vaš je izbor puta kojim ćete ići, a Vaš cilj bi trebao da je isti, ali nemojte ništa poduzimati dok se ne navrši 40 dana od moje smrti.“-nakon izgovorenih riječi starac izdahnu i svojim sinovima ostavi nerješiv zahtjev.
Sinovi oplakaše oca i po svim običajima dostojno sahraniše oca.
Četrdeset dana po sahrani svoga oca sjedoše dva brata da se dogovore o starčevom zavjetu.
„Ja bih predložio da prodamo imanje, osedlamo konje i sa najnužnijim stvarima krenemo u potragu za smislom života“-mlađi brat predloži starijem.
„Ja predlažem da ne žurimo sa postavljenim ciljem. Treba stati, razložno razmisliti i ne hrliti u nepoznate i daleke krajeve. Istina i smisao života možda je tu na dohvat ruke i samo je treba prepoznati i dohvatiti rukom. Nisam za to da se imanje prodaje.-stariji brat nastojao je mlađem predložiti način na koji da pronađu istinu.
Njihiva prepirka potraja cijele noći. Nisu mogli da nađu niti jedno rješenje s kojim bi se obadvojica suglasili.
Umorni i neispavani zaspaše u cik zore.
Vidjevši da sa starijim bratom neće biti dogovora koji bi zadovoljio njegov pustolovni duh, on se ranije probudi, uze polovinu ovaca, plovinu krava i polovinu kokošaka i jednog konja te se otisnu put grada i gradske pijace.
Kad je rasprodao blago koje je zajedno sa ocem i bratom godinama sticao, kupi najpotrebnije potrepštine i uputi se u svijet.
Stariji brat kad se probudio vidjevši šta je mlađi brat uradio, sjede u štali i zaplaka.
Sjeti se svoga oca koji je godinama vrijedno podizao sinove bez majke koja je umrla na porodu sa mlađim sinom.
Bilo mu je teško.
Teško mu je bilo zbog oca, a zbog brata koji je pošao u svijet bilo mu je još teže.
Izveo je ovce na pašu, nahranio i napojio krave, pustio kokoške i nastavio da radi sve one poslove koje je radio i prije toga.
Suton ga je dočekao u poslu. Završavao je sve poslove za taj dan. Umoran, večerao je i zbog vrućine izašao je na trijem kuće i zaspao u stolici gdje je njegova majka sjedila i gledala ga kako raste.
Te je noći sanjao majku i oca. Sanjao je zabrinuti pogled svoje majke dok ga kupa, sanjao je očev smijeh dok je pravio prve korake. Sanjao je očeve suze kad je majka umirala nakon poroda. Sanjao je zabrinut pogled svoga oca dok je gledao u sušnu zemlju i kišni oblak koji nestaje na horizontu.
Sanjao je i jedan pogled, koji je dugo osjetio na svojim leđima dok je prolazio kroz malu varoš gdje je živio.
Isti taj pogled sanjao je već danima. U njima je osjetio žar, život, vatru i vodu.
Probudio se dok sunce još nije bilo izašlo. Nahranio je svu stoku i živinu. Pokupio višak jaja, mlijeka, osedlao konja i uputio se u grad.
Kad je prodao mlijeko i jaja, kupio je brašno i istim putem se vraćao prema svom imanju nedaleko od grada. Dok je jahao ulicom opet je osjetio jedn pogled koji mu je pržio leđa.
Zastao je i okrenuo se. Jedna mlada djevojka nosila je posude sa vodom i gordo koračala ulicom. Nije bježala s pogledom.
Zastao je, sjahao s konja i sačekao mladu djevojku.
„Šta žedan čovjek može da očekuje?“-obrati se mladoj djevojci.
„Čašu vode, toplu riječ i sretan put“-djevojka nimalo zbunjena odgovori.
Njemu se svidi taj iskren i jednostavan odgovor od neznanke sa krupnim bademastim očima u šarenoj haljini do zemlje duge crne kose zapletene u pletenice.
Nakon što popi čašu vode obrati se neznaki:
„Vodu sam popio. Hvala ti na njoj. Ja sam Đorđe, a koja je topla riječ za mene“-obrati se neznaki.
„Ja sam Vera, i znam te Đorđe. Vrijedan si mladić. Sretan ti put.“-odgovori neznanka, uze vodu i nastavi put niz ulicu.
Dugo je Đorđe gledao za njom.
Mlađi brat jahao je dva dana i stigao je do rijeke. Stao je da se osvježi, uzme neki zalogaj i odmori se. Čim je legao ispod stabla zaspao je. Sanjao je oca.
„Kuda si se zaputio sine“-jasno je čuo očev glas.
„Tražim smisao života oče, baš onako kako si me zavjetovao na samrti“-odgovori mu sin.
„Tvoj put koji si izabrao je duži. Nadam se da ćeš stići na cilj. Dužim putem“-riječi oca izgubiše se toploj ljetnoj noći.
Rijeka pred njim presijavala se od izlazećegsunca. U život nije vidio ljepši prizor. Rijeku je vidio mnogo puta, ali nikad iz ovog ugla. Sjeti se rječice koja je proticala pored njihova imanja. Nije je nikad gledao ovim očima.
Osedlao je konja i nastavio put. Ubrzo je ugledao polje klasale pšenice. Kao zlatno more talasi života igrali su pred njim. Zastao je da vidi čaroliju. Izgubio se na tren. Topli povjetarac razbudi ga nastavi put ostavljajući iza leđa plodne njive natopljene znojem i teškim radom. Uz put je sreo čovjeka i ženu, sa djecom. Nosili su srpove i spremali su se da žanju pšenicu. Zastao je da ih pita za put.
„Molim Vas da mi pomognete“-obrati se mlađem čovjeku iza kojeg su se sakrila dva dječaka plavih očiju i raščupane kose i stidljivo su provirivali.
„Recite mladi čovječe, ako budem znao da Vam kažem“-odgovori mu čovjek u bijeloj košulji, uredno opranoj i čistoj.
„Tražim smisao života možete li mi reći u kom pravcu bih trebao da tražim“-upita.
„Ja za drugi smisao ne znam osim plodne njive sa pšenicom koju kositi idem i toplog doma gdje zimu zimujem i djecu podižem. Plodna njiva je iza Vas, a moj skromni dom je iza mojih leđa, moje utočište.“-odgovori mlađi čovjek.
„Hvala ti na pomoći. Nastaviću putem kojim sam pošao. Mislim da je to pravi put. Hvala još jednom na pomoći“-pozdravi se nastavi dalje.
Dječaci su još neko vrijeme gledali za njim a onad hitrim korakom požuriše da stigni oca i majku.
Topla ljetnja noć zaustavila ga je na proplanku. Raspremio je konja, večerao i legao na zelenu travu da se odmori.
Nebo prekriveno sagom od treperavih zvijezda plesalo je samo za njega. Umorno tijelo vapilo je za odmorom San mu kao poklon stiže i donese mir.
Opet je sanjao oca koji mu se obrati.
„Samo da te priupitam da li si na tragu smislu života, ja sam otac i shvatićeš moju brigu“-otac mu reče.
„Oče otvorio sam oči. Prepoznaću smisao života kad ga nađem.“-odgovori on ocu.
„Nadam se sine, put je krcat znakovima. Samo ih prati i stići ćeš“-očeve riječi još dugo su odzvanjale u njegovim ušima.
Mlađi brat po imenu Miloš nastavi put. Njegova silueta izgubila se s horizonta.
Đorđe je nastavio život onako kako je živio i prije očeve smrti. Sve je češće odlazio u grad da prodaje višak hrane i snabdije se neophodnim potrepštinama za život.
Nije propuštao priliku da vidi Veru. Nakon nekog vremena upoznao je i njene roditelje vrijedne i poštene kazandžije. Zaprosio je ruku njihove kćeri. Oni pristaše i njih dvoje se uzeše. Izrodiše i djecu. Živjeli su skromno i srećno.
Navečer kad je zaspao sanjao je oca. Otac mu nije ništa govorio. Zato se on obrati ocu.
„Oče nadam se da se ne ljutiš na mene. Nisam pošao u potragu za tvojim zavjetom. Oprosti mi oče“-reče on ocu.
Otac se zadovoljno nasmješio. Njegov lik je iščezao je iz sna.
Đorđe se probudi. Usta iz ležaja i ode da pokrije svoju djecu koja su se stalno otkrivala.
Dugo je gledao u vsoje dvoje djece. Djevojčica je ličila na njegovu majku koju je slabo pamtio, a u dječaku prepozna neke očeve i crte svoga brata. Gdje li je on sada pitao se.
Poljubio je dječicu i vratio se na ležaj i legao pored svoje žene. Gledao je kako diše. Jo dugo nije mogao da zaspi zabrinut snom u kome mu otac nereče ništa no se samo zadovoljno osmjehnu.
Bio je zadovoljan. Nije imao mnogo, ali i ono što je imao njegovoj porodici je bilo dovoljno za skroman život.
Gdje li je moj brat sada. Da li je našao smisao života pitao se dok je tonuo u san.
Miloš je lutao svijetom. Ti i tamo zastao bi i teškim radom zarađivao bi za kruh, za koji groš i nastavljao bi dalje.
Iscrpljen i umoran ali s jasnim ciljem nastavljao bi dalje. Prepreke su bivale sve veće, ali njegova odlučnost je takođe bivala sve veća.
Jedne večeri namjeri se na jednu grupu nepoznatih konjanika. Ispriča im svoju priču. Oni mu rekoše da znaju za to mjesto, ali da mora zanoćiti i izjutra rano krenuti na to mjesto, ali da takva informacija ima cijenu. On pristade i ponudi im svoga konja. Oni mu potanko ispričaše kako da pronađe to mjesto.
Ujutro kad se probudio njih nije bilo. Nije bilo ni konja ni namirnica. Bio je opljačkan.
Nastavio je dalje, slomljen od bijesa i jada. Putem je sreo jednog starca kojeg pripita:
„Znaš li ti kako da pronađem smisao života“-upita.
„Odakle si i sve mi ispričaj pa ću ti već nekako pomoći“-reče mu starac.
Kad mu je Miloš sve ispričao starac mu reče:
„Vidiš, znaš li mi reći gdje je rijeka najljepša, gdje se žito zlatom zlati, gdje je osmijeha puna kuća, gdje je srce puno, a duša spokojna“-pitanjem mu odgovori starac.
„Znam“-reče ona i stade se zahvaljivati starcu.
„Znam i odmah ću tamo“-pozdravi se sa starcem i vrati se nazad.
Usput je povremeno radio, zaradio koji groš. Ponovo nabavio konja i nakon dugo vremena ponovo je bio pred gradom iz kojeg je davno otišao.
Zarađenim novcem kupio je manje stado ovaca, jednu kravu i uputi se kod brata na imanje.
Izdaleka ugleda prekrasno klasalo žito kao more široko. Talasi života preplavili su brijeg pored kuće koji se spajao sa rijekom koja se presijavla od sunca koje je netom zaronilo u njenu dušu.
Brat Đorđe ga je prepoznao i pohrlio pred njega.
Kad se izljubiše brat ga upozna sa svojom porodicom. A nakon večere izađoše na terasu.
„Brate jesi li ispunio očev zavjet“-upita ga Đorđe.
„Jesam, upravo sam stigao na mjesto gdje život ima smisla. Ti si brate bio mudriji od mene. Ti si smisao života već pronašao. Vraćam ti stoku koju sam prodao i bio nesmotren. Sad konačno znam šta tražim. To je ono što ti već imaš“-reče njemu Miloš.
Đorđe bijaše zbunjen razložnim Miloševim odgovorom ne zbuni se pa mu reče.
„Miloše nisam ni ja bio svjestan da je istina tako blizu. Imao sam sreću pa sam je pronašao blizu. Danas si zadnju moju sumnju odagnao. Kuća je prostrana ima mjesta i za tebe. Tvoje je pola imanja i stoka koju si danas doveo. Danas si smisao života udahnuo u moje zabrinuto srce. Otac bi bio zadovoljan tobom“-Đorđe zagrli brata i potapša ga po ramenima.
Te večeri njih dvojica dijeli su jedan san.
Novi dan se budio. Jedna sumnja bježala je glavom bez obzira. Tražila je nevjerno srce i vrelu krv.
Pozdravlja Vas mandrak72, s pšenicom u oku i kapi vode na dlanu.
