Neslužbena informacija je stigla do mene i u njoj se kaže sledeće.
„Vođa je odlučio da osvjetla obraz.“

Slikao se i bio lijep u svim situacijama. Pjevao himnu napamet. Izvinio se Hafezi zbog dobacivanja u kinu, Kurti zbog Murte, a Murti zbog Kostakurte. Učinio sve što je u njegovoj moći, ali avaj. Obraz ko đon. Ničim da ga osvijetli.
Radili šminkeri svoj posao, ne vrijedi. Izmjenjali mu krvnu sliku i DNK, ali opet dobar nije bio.

„Jedino pod nož naša pomračena svjetlosti.“-bilo je krajnje rješenje savjetnika.
Vruć krompir zaigra u nježnim rukama plastičara hirurga.
Velika briga navuče grimase na njihova zategnuta lica.

„Ja bih da uzmemo malo sa potkoljenica i butina, malo šavova, rez tamo, rez vamo i to bi bilo to.“-prvi prijedlog pade.
„Ne bi išlo. Od silnog klečanja stradalo je tkivo, pomodrilo i nažuljano. To ne biva.“-skočiše neki od njih.

„Sa leđa da skinemo. Jasne čvrste linije. Učinimo to.“-predložiše drugi.
„To nikako. Vidite grbu na leđima od stalnog klanjanja. To tek ne biva.“-skočiše neki treći.

„Sa guzice. Kad zasvrbi nek se po licu češe. Biće mnogo uljudnije i prihvatljivije.“-predložiše četvrti i peti.
„Od guzice, od guzice.“-prolomi se graja među masom.

Složiše se svi.
Od toga trena zablista lice. Strina ko strina što bi rekli naši ljudi.
Od toga trenutka svi koji poželiše da osvjetlaju lice učiniše isto. Otvoriše im se vrata u politici. TV ekrane ispuniše kojekakve strine. Bilo je svakakvih. Izbrijanih, čupavih, bradatih i ćosavih. Sve strina do strine.

I ko kaže da nema emancipacije kod nas.


Pozdravlja Vas mandrak72, portparol Wikileaks-a za područja Balkana i Svazilenda