Stol prepun papira počeo je da me guši. Gdje god se okrenem papir.Udišem papir, sanjam papir, gužvam i bacam papir, a njega sve više. Ne to nije san ni noćna mora. To je najveći problem na našim prostorima. Posjeći ćemo sva stabla celuloze, proizvesti svu silu papira, ispisati ih koještarijama, arhivirati po buđavim podrumima ili napuštenim tavanima. Naravno pošto smo takvi kakvi jesmo i pošto volimo da zabadamo nos na svako mjesto mi stvari još više banalizujemo. Kad se napiše neki izvještaj mora biti napisan u 5 primjeraka, koji se još fotokopira u 10-tak primjeraka koji se potom šalju putem Fax-a na cirka nekoliko mjesta. Dobijamo da je jedan izvještaj dobio tiraž prosječnog bestselera za kućanice. Naravno svi zaposlenici u firmi pronalaze bar 5 razloga da dobiju jedan primjerak tog izvještaja koji negdje odlažu a da ga nisu ni pročitali, ali bitno je da zbog svog radnog mjesta budu izvješteni silom podataka. Naravno kada neko iz direkcije traži ponovo neki izvještaj radi nečega, svi se pozivaju na mene, on to najbolje zna, on je to i pisao, ja ne znam jer to nije iz moje službe, ja taj izvještaj nisam nikad ni vidio...... Naravno uvjerio sam se mnogo puta da je bitnije da izvještaj napuniš hrpom bezvrijednih gluposti, nego da ga slučajno ne dostaviš, bitna je forma, ali ne i sadržaj.
Negdje sam pročitao da je svrha računara bila ta da stvori kancelarije bez papira. Međutim taj ludi računar kod nas služi za pasijanse 90% korisnika, a onih 10-tak % peglaju oči pred monitorom. Smatram da je najveća greška bila ta da se nama isporučuju štampači i fotokopir aparati. U našoj bolesnoj aparaturi na količini papira koji se koristi pozavidjeli bi nam i mnogi veliki tiražni listovi.
Znam da je svrha nekog teksta da se čita, pročita, analizira, odgovara na upite, izvještaje i prave se planovi, ali kod nas jok. Bitno je da se kroz hodnik paradira sa papirima pod rukom, fasciklama i naravno rokovnicima pred uplašenim strankama, a šta je na papirima napisano koga briga.
Naravno arhivar je taj koji to sve lijepo složi po svom, jer j... se njemu. Kome to bude trebalo naći će sam. Dok slučaj Petra Babića, Jovana Milentijevića,....prekriva prašina buđavog podruma, rađaju se novi Kovačevići, Pantelići, Miloševići koji jedva čekaju da se obrade nekim izvještajem koji niko ne čita, samo ga registruje.
Moja firma je svjetski prvak u bjesomučnom trošenju papira i zato kažem: Štampači, fotokopir aparati sikter ............
