Prolazeći pored tržnog centra primjetio sam ograđen prostor na parkiralištu označen trakom sličnoj kada na mjestu zločina policija obilježi prostor u koje ne smije da se ulazi. Jedan natpis objasnio mi je sve.

„Prostor za roštilj.“-čitao sam.
„Ok. Zabava za narod.“-pomislih.

Sreo sam poznanika. Akcijaša. Uvijek spremnom i na mjestu pravom u pravo vrijeme. A naročito poznatom po tome da sve voli da prokomentariše na svoj način.

„Roba sa isteklim rokom trajanja naći će svoj put do potrošača. Možda vječno stanište.“-reče.

Masa je počela da se okuplja. Redovi penzionera ravnopravno su se nosili sa srednjoškolcima koji su našli načina da izbjegnu neke časove. Posmatrao sam oko sebe tražeći poznanike. Bio je tu jedan komšija.

„Došao si i ti?“-upitao sam ga.
„Da. Došli smo. Ja, Hako, stara i nas petoro.“-pokazivao je na malu družinu umazanu od kečapa, majoneze i senfa.

Jasno su se razpoznavale mrlje od blagog i ljutog kečapa od drugih mrlja.
Jedna grupa zelenih sa transparentima dizala je tenzije oko štanda sa kobasicama.
„Čuvajmo prirodu. Pasimo travu,  stoku u skupštinske klupe.“-pisalo je na parolama.
Jedna ambulantna kola prve pomoći sa iskusnim timom liječnika bio je spreman.

„Šta vi ovdje radite?“-pitao sam najstarijeg s glavom koja je bila jednako sijeda kao u Ričarda Gira.
„Ne pitaj. Jedi i ulazi. Nema se mnogo vremena.“-pokaza mi rukom da uđem u vozilo.
„Kranjska, Srpska, Roštiljska?“-pitao me je.
„Nisam siguran.“-odgovorih.
„Nema veze.Spremni smo i na najgore.“-bjeloglavi medicinski radnik nastojao je da da vedar ton zabavi.

Hrabro sam zagrizao.

„Jeste li vi hitna pomoć.“
„Jesmo.“-nevoljko priznadoše.
„Onda mi hitno dajte prognozu za Evropsko prvenstvo.“ -i tad mi se slošilo
„Njemačka, Španija.,....“-dalje nisam čuo.
„Požuri imamo hitan slučaj. Radi se o životu i smrti?-pozvao je bjeloglavi vozača ambulantnih kola koji se nalaktio na jednom šanku.
„Sačekaj šefe. Samo da završim s pivom.“-odgovori vozač.
Nakon par minuta ponovo bjeloglavi pozva vozača.

„Hajdemo. Biće kasno.“-ponovi.
„Ja dosadna čovjeka. Kud si navalio. Jednom se živi“-nasmiješi se i pokaza pravilan niz zuba.

Bio je u pravu. I samom mi nije dugo trebalo da shvatim. Tišinu je razbijala zavijajuća sirena hitne pomoći. Jedan odžačar se blago smješio prolaznicima koji su se hvatali za dugmad. Vozač je radio svoj posao, a na radiju je išla stvar od Ramba Amadeusa.



Pozdravlja Vas mandrak72, alo, alo Požega.