Čitajući zanimljive vijesti iz svijeta za Vas izdvajam slijedeće.
Prodaja klavira u Japanu skočila je prošle godine za 11 procenata, što je prvi porast u proteklih 17 godina jer su ljudi počeli da zamjenjuju instrumente koji su uništeni u razornom zemljotresu koji je pogodio ovu zemlju, prenosi AFP. Kad se osvrnem na situaciju u našem regionu situacija je mnogo jasnija. Klavire ne kupujemo. Odsvirali smo svoje.
Australijske vlasti došle su na ideju da uvezu slonove, a vjerovatno i nosoroge koji bi tumarali širokim prostranstvima na sjeveru ove zemlje. Naime, ostvarenje ove ideje riješilo bi problem visoke afričke trave koja se brzo širi i stalno izaziva požare. Mnogo bolje bi im bilo da uveze neke naše poslanike što neumorno tumaraju od sjednice do sjednice. Vjerujem da bi travu dobrano ugazili nama na radost. Na našu žalost medvjedi nisu ušli u uži izbor. Rečeno im je pasite travu i dalje ondje gdje ste.
Naučnici su otkrili da patuljaste koze mogu razviti različite akcente tokom starenja. Oni vjeruju da akcenat koze zavisi od toga u kakvoj grupi je odgajana.Posmatrajući razvoj patuljastih koza naučnici su ustanovili da mlade koze mogu poprimiti akcenat drugih koza sa kojima odrastaju. U redu, fenomen patuljastih koza otišao je korak dalje. Kod nas neke od njih imaju i profil na FB-u, twitter-u i još pišu blog.
Pozdravlja Vas mandrak72, nehisterični i nimalo ugodni dugoročni savjetnik za svekolike probleme.
[ Šta štampa štampa
]
18 Februar, 2012 20:43
[ Generalna
]
18 Februar, 2012 07:35
Politika je zadnja tema koje bih se ovdje na blogu dotakao, osim kroz aforizme jer nizašta drugo i nije.
Srbija mora da podigne glavu iz blata u kojem se nalazi jer drugačije ništa neće vidjeti nastavi li puzati, osim salonskih cipela salonskih evropskih demokrata. Srbija mora da bude ponosna na svoju djecu koja širom svijeta ostvaruju velike i zapažene rezultate. Srbija mora da se mijenja iznutra i od vrha. Srbija mora prvo da poštuje sebe da bi je i drugi poštovali.
Srbija mora da radi na sebi za dobro svih nas.
Zabrinut sam malodušnošću koja preovladava među nama. Nije Srbija samo Beograd. Najviše boli izdaja kada Vam neko Vaš okrene leđa kao što Beograd želi okrenuti leđa Kosovu.
Još uvijek sam zapanjen naivnošću i šarenim lažama koje obećavaju salonski političari iz Evrope. Zašto naivni još uvijek misle da će nam u Evropi biti bolje. Zašto nas naši političari lažu i zašto im vjerujemo da će ulaskom u Evropu veliki dio naših problema nestati i biti riješen. Neće.
Iza projekta Evropske Unije stoje banke, bankari, profit i interesi moćnika iz iste Evrope da za mali novac dođu do tržišta za svoju robu, jeftinu sirovinsku bazu i jeftinu radnu snagu.
Zašto još uvijek smatramo da je poniznost isto što i ravnopravnost. Koliko puta je ta ista Evropa i međunarodna zajednica pokazala dvostruke aršine u odnosima ne samo prema Srbiji već i prema ostatku svijeta. Svježi primjeri još uvijek su iza nas. Pogažena su sva međunarodna prva i u prvi plan je po ko zna koji put isplivala politika sile i svjetskih policajaca. Nove avanture začetnika IV rajha pokazale su svu beskrupuloznost. Razlozi intervencionizma su providni, bez krajnjih dokaza, uz mnogo nevinih žrtava i naravno profit koju plaća žrtva.
Kosovo je naše. Nikada ga se ne odricati. I milion godina ako treba. Brojni manastiri, istorija i srpski narod na Kosovu nisu roba za potkusurivanje. Sića za nova i nova uslovljavanja. Da li to znači da ćemo jednog dana zbog uslovljavanja i Sandžak pustiti samo zato što nije u Beogradu. I dole na jugu, i na sjeveru i na zapadu živi narod koji plaća poreze i čiji se dobar dio slijeva u prestolnicu. Taj isti narod očekuje od istih prestolničkih političara da im to vrati, da im obezbijedi sigurnost i prosperitet.
Stalno zaduživanje nesposobnih vlada ide na ruku stranim manipulatorima. Njima odgovara slaba i nejaka Srbija, izgubljena , prezadužena i malodušna koja će da se pomami za zvackanjem evra. Takvima odgovara naša nesloga. Podjela na lijeve i desne. One urbane i one ruralne. Liberalne i konzervativne.
Nije našoj slabosti kriv niko do mi sami. Pod plaštom demokratije nama je podmetnuto kukavičje jaje. Rezultat svega toga je uništena privreda, partijska privatizacija koja je jedino služila da se politički poslušnici okoriste za svoja pokoljenja. Sumnjivi tenderi, koji su bili paravan za namještaljke i nezamislivu pljačku radničke klase. Koliko je to išlo daleko dokaz su i manipulacije sa lijekovima, vakcinama. Zar su naši životi postali jeftine laboratorije za eksperimente.
Živim u BiH u Republici Srpskoj. Kao u šahu, neke poteze mnogo bolje vidim sa distance. Moja država je uništena. U ovoj nakaradnoj državi BiH jasno je samo jedno. Mržnja nije iskorijenjena i neće nikad. Svi mrze sve. Država koja počiva na takvim osnovama neće imati nikada napretka, kao i svaki loš brak. Nismo mi ratovali zbog klikera. Svi smo krivi. Mi Srbi smo krivi jer smo branili svoja prava, na ostanak i opstanak. Pa neka me i ponovo prozovu zločincem učinio bih isto. Branio bih svoju očevinu, svoju porodicu. Ako je to zločin, osjećaću se ponosnim i posbnim.
U mom gradu postoje vehabije. Jedan od njih je i moj školski drug iz osnovne škole. Zajedno smo igrali klikere, fudbala, učili bratsvu i jedinstvu. Izgleda da sam ja učio, a on je bio samo loš đak koji nije zapamtio ništa od onoga u šta se zaklinjao. U mome gradu i u BiH pojavili su se ljudi koji nikada i nikave veze nisu imali sa ovim prostorima. Jeste li ikada vidjeli vehabije?
Ja jesam. I treba da živim pored njega spremnog na sve.
Mene nikada moji sveštenici nisu ni na koji način usmjeravali na takvo nešto. On je bio loš đak i nije mu bilo teško da uči neke druge lekcije.
Prilikom zamjene njemačke marke u evro u BiH je zamijenjeno 6 milijardi maraka. Šta to govori o nama. Imamo potencijale, ali nemamo ljude vizionare i političare nesklone egzibicionizmu, populizmu. Kod nas je sva politika zasnovana na ličnom interesu.
Umalo da zaboravim na Čedomira Jovanovića. Sramota me je što smo pripadnici istog naroda. O užasima rata mnogo više znam nego što je Čeda slušao po beogradskim salonima gdje se bistri politika. Žrtava je bilo na sve strane. Ratne strahote nisu zaobišle ni moje najbliže. Stoga njegova tvrdnja da je Republika Srpska genocidna tvorevina je sramna. Nikada nisam o genocidu razmišljao, niti sam ikada potican od strane mojih nadređenih starješina da učinim išta slično što se protivi običajima rata. Zar je grijeh i zločin braniti svoje. Ni danas ne mrzim. Mrzim one koji potiču mržnju, koji nas sve skupa pljačkaju. Najveće kamate na kredite su u našem regionu, najviša naplativost kredita opet je kod nas u regionu. Zar je to evropska perspektiva, da nas pljačkaju i istovremeno obećavaju pomoć.
Gdje su sva ona obećanja o investicijama. Kod nas su krečili stare škole u kojima nije bilo učenika. Niti jedna investicija u proizvodnju koja bi stvarala novu vrijednost i novi kapital za dalja investiranja.
Otkud pravo vlastima da i ovako male budžete ulažu u šminkanje.
Slike koje ovih dana stižu iz Grčke neka nam budu opomena. Nema hljeba preko pogače. Treba da zasučemo rukave i svi radimo za dobrobit države. Ništa nema besplatno. Sve se vraće i sve se višestruko plaća. Nisam zato da za svaki evropski zahtjev plaćamo teritorijama. Danas Kosovo, sutra Sandžak, prekosutra...
U se i u svoje kljuse. Imamo mi snage za to. Samo špekulante, profitere i kriminalce smjestiti tamo gdje im je mjesto.
Srbija mora da podigne glavu iz blata u kojem se nalazi jer drugačije ništa neće vidjeti nastavi li puzati, osim salonskih cipela salonskih evropskih demokrata. Srbija mora da bude ponosna na svoju djecu koja širom svijeta ostvaruju velike i zapažene rezultate. Srbija mora da se mijenja iznutra i od vrha. Srbija mora prvo da poštuje sebe da bi je i drugi poštovali.
Srbija mora da radi na sebi za dobro svih nas.
Zabrinut sam malodušnošću koja preovladava među nama. Nije Srbija samo Beograd. Najviše boli izdaja kada Vam neko Vaš okrene leđa kao što Beograd želi okrenuti leđa Kosovu.
Još uvijek sam zapanjen naivnošću i šarenim lažama koje obećavaju salonski političari iz Evrope. Zašto naivni još uvijek misle da će nam u Evropi biti bolje. Zašto nas naši političari lažu i zašto im vjerujemo da će ulaskom u Evropu veliki dio naših problema nestati i biti riješen. Neće.
Iza projekta Evropske Unije stoje banke, bankari, profit i interesi moćnika iz iste Evrope da za mali novac dođu do tržišta za svoju robu, jeftinu sirovinsku bazu i jeftinu radnu snagu.
Zašto još uvijek smatramo da je poniznost isto što i ravnopravnost. Koliko puta je ta ista Evropa i međunarodna zajednica pokazala dvostruke aršine u odnosima ne samo prema Srbiji već i prema ostatku svijeta. Svježi primjeri još uvijek su iza nas. Pogažena su sva međunarodna prva i u prvi plan je po ko zna koji put isplivala politika sile i svjetskih policajaca. Nove avanture začetnika IV rajha pokazale su svu beskrupuloznost. Razlozi intervencionizma su providni, bez krajnjih dokaza, uz mnogo nevinih žrtava i naravno profit koju plaća žrtva.
Kosovo je naše. Nikada ga se ne odricati. I milion godina ako treba. Brojni manastiri, istorija i srpski narod na Kosovu nisu roba za potkusurivanje. Sića za nova i nova uslovljavanja. Da li to znači da ćemo jednog dana zbog uslovljavanja i Sandžak pustiti samo zato što nije u Beogradu. I dole na jugu, i na sjeveru i na zapadu živi narod koji plaća poreze i čiji se dobar dio slijeva u prestolnicu. Taj isti narod očekuje od istih prestolničkih političara da im to vrati, da im obezbijedi sigurnost i prosperitet.
Stalno zaduživanje nesposobnih vlada ide na ruku stranim manipulatorima. Njima odgovara slaba i nejaka Srbija, izgubljena , prezadužena i malodušna koja će da se pomami za zvackanjem evra. Takvima odgovara naša nesloga. Podjela na lijeve i desne. One urbane i one ruralne. Liberalne i konzervativne.
Nije našoj slabosti kriv niko do mi sami. Pod plaštom demokratije nama je podmetnuto kukavičje jaje. Rezultat svega toga je uništena privreda, partijska privatizacija koja je jedino služila da se politički poslušnici okoriste za svoja pokoljenja. Sumnjivi tenderi, koji su bili paravan za namještaljke i nezamislivu pljačku radničke klase. Koliko je to išlo daleko dokaz su i manipulacije sa lijekovima, vakcinama. Zar su naši životi postali jeftine laboratorije za eksperimente.
Živim u BiH u Republici Srpskoj. Kao u šahu, neke poteze mnogo bolje vidim sa distance. Moja država je uništena. U ovoj nakaradnoj državi BiH jasno je samo jedno. Mržnja nije iskorijenjena i neće nikad. Svi mrze sve. Država koja počiva na takvim osnovama neće imati nikada napretka, kao i svaki loš brak. Nismo mi ratovali zbog klikera. Svi smo krivi. Mi Srbi smo krivi jer smo branili svoja prava, na ostanak i opstanak. Pa neka me i ponovo prozovu zločincem učinio bih isto. Branio bih svoju očevinu, svoju porodicu. Ako je to zločin, osjećaću se ponosnim i posbnim.
U mom gradu postoje vehabije. Jedan od njih je i moj školski drug iz osnovne škole. Zajedno smo igrali klikere, fudbala, učili bratsvu i jedinstvu. Izgleda da sam ja učio, a on je bio samo loš đak koji nije zapamtio ništa od onoga u šta se zaklinjao. U mome gradu i u BiH pojavili su se ljudi koji nikada i nikave veze nisu imali sa ovim prostorima. Jeste li ikada vidjeli vehabije?
Ja jesam. I treba da živim pored njega spremnog na sve.
Mene nikada moji sveštenici nisu ni na koji način usmjeravali na takvo nešto. On je bio loš đak i nije mu bilo teško da uči neke druge lekcije.
Prilikom zamjene njemačke marke u evro u BiH je zamijenjeno 6 milijardi maraka. Šta to govori o nama. Imamo potencijale, ali nemamo ljude vizionare i političare nesklone egzibicionizmu, populizmu. Kod nas je sva politika zasnovana na ličnom interesu.
Umalo da zaboravim na Čedomira Jovanovića. Sramota me je što smo pripadnici istog naroda. O užasima rata mnogo više znam nego što je Čeda slušao po beogradskim salonima gdje se bistri politika. Žrtava je bilo na sve strane. Ratne strahote nisu zaobišle ni moje najbliže. Stoga njegova tvrdnja da je Republika Srpska genocidna tvorevina je sramna. Nikada nisam o genocidu razmišljao, niti sam ikada potican od strane mojih nadređenih starješina da učinim išta slično što se protivi običajima rata. Zar je grijeh i zločin braniti svoje. Ni danas ne mrzim. Mrzim one koji potiču mržnju, koji nas sve skupa pljačkaju. Najveće kamate na kredite su u našem regionu, najviša naplativost kredita opet je kod nas u regionu. Zar je to evropska perspektiva, da nas pljačkaju i istovremeno obećavaju pomoć.
Gdje su sva ona obećanja o investicijama. Kod nas su krečili stare škole u kojima nije bilo učenika. Niti jedna investicija u proizvodnju koja bi stvarala novu vrijednost i novi kapital za dalja investiranja.
Otkud pravo vlastima da i ovako male budžete ulažu u šminkanje.
Slike koje ovih dana stižu iz Grčke neka nam budu opomena. Nema hljeba preko pogače. Treba da zasučemo rukave i svi radimo za dobrobit države. Ništa nema besplatno. Sve se vraće i sve se višestruko plaća. Nisam zato da za svaki evropski zahtjev plaćamo teritorijama. Danas Kosovo, sutra Sandžak, prekosutra...
U se i u svoje kljuse. Imamo mi snage za to. Samo špekulante, profitere i kriminalce smjestiti tamo gdje im je mjesto.
