Snijeg je sipao kao iz rukavice. Za nas iz Elektrodistribucije reklo bi se bokserske jer nas je nokautirao u prvoj rundi. Kvarova na desetine, a nas tek nekih desetak.

„Jovane, uzeću floridu i još jednog momka sa sobom da im pomognem koliko mogu. Krenuću na teren radi lociranja kvarova na srednjenaponskim mrežama.“-predložih Jovi kolegi po radnom mjestu.
„Ako si raspoložen, sam sam te već mislio pitati. Ja ću ostati sa dispečerom i uklopničarom na vezi da pomognem oko pokrivanja kavrova.“-Jovo se obradova.

Pogledao sam na njega. Bio je pred penzijom. Mnogo mi je pomogao kad sam započinjao sa poslom. Sa njim sam upoznao svu ljepotu, ali i drugu stranu medalje ovog posla.
„Uzmi Dragana sa sobom i pravac DV 10kV Dobrljin. Krenite od rastavljača za Mazić i Cerovicu. Zatim Bujić i Dijelovi.“-dogovarali smo redoslijed detekcije kvarova.
„Važi Jovo. Telefonom nekog od mještana bićemo u kontaktu.“-već sam bio na izlaznim vratima tople i udobne kancelarije koja je jutrom mirisala na sve one projekte koje sam slagao kad sam počinjao sa radom, a na lokalnom radiju promrzlim glasom pjevala je nekadašnja rok diva Slađana Milošević.
Florida je bila jedno poslušno čeljade. Nije marila za sve nas koji smo s ključevima u ruci dolazili i odlazili na teren. Vjerno je zarađivala sve one kilometre puta kroz našu i susjedne tri opštine na kojoj smo održavali mreže i ostale naše objekte.
Slušali smo radio i polako smo osvajali put.

Gomile snijega bile su tek očišćene sa magistarlnog puta za Kostajnicu. Povremeno smo zastajali i odlazili do rastavljača na kojim smo magistralni vod srednjenaponske mreže odvajali od odcjepa za sela do kojih nismo još mogli stići. Naš zadatak je bio da sistemom eliminacije pronađemo vod koji je u kvaru. Da sva ona domaćinstva koja nisu na vodu koji se nalazi u kvaru što prije dobiju električnu energiju.
Kako u to vrijeme nije bilo radio veze u mom automobilu niti smo imali mobilne telefone sa terena smo se javljali telefonski od već nama znanih mještana s kojima smo imali dobru saradnju.

Nakon što je Dragan izvršio manipulaciju ja sam pošao do prve i najbliže kuće da javim u matičnu RJ dispečerima i Jovi. Najviše sam volio kad je on pored njih na vezi. Dobro smo se sporauzumijevali jer smo mnogo vremena provodili zajedno na terenu.
Tek mala stazica do ulaznih vrata na maloj lijepouređenoj kući očišćena od snijega mogla je značiti samo jedno.
„Vjerovatno u kući živi starija osoba.“-pomislih.

Metalna ulazna vrata su bila preda mnom. Pokucao sam jer još nije bilo el. energije.
„Halo gazda. Ima li koga?“-pokušao sam da dozovem gazdu kuće koji je vjerovatno bio pored tople peći.

Nakon par poziva začuo sam i odaziv iz kuće.
„Samo malo sine.“-u glasu se osjećala staračka usporenost.
„A ko je to?“-upitala je starica kojoj sam nazirao obrise iza stakala.
„Mandrak bako. Mandrak72 iz elektrodsitribucije.“-nisam volio kad me neko tako pita ko je, a ja i kad kažem ko sam ta osoba ništa više od toga ne zna.
„Koji sad moj andrak. Jel veliš iz elektre sinko?“-i prije nego sam odgovorio vrata su se već bila otvarala.
„Jest, bako tako je. Iz elektre. Ako bi mogli da se poslužimo telefonom. Da samo javim da mogu uključiti struju u Novom.“-rekoh.
„Ajde ti sine. Kako ne bi mogao nazvati. Nama struja treba.“-otvarala mi je vrata i puštala me u kuću.
„Telefon ti je u hodniku. Nazovi, pa onda uđi u kuću ogrij se. Zima je napolju.“
„Hvala.“-već sam bio pored telefona.
„Nijesi valjda sam sine. Još si mlad. Kako te smiju sama puštati da vrćkaš oko struje?“
„Nisam bako. Sa mnom je i Dragan, čeka me u automobilu.“
„Halo mandrak72 je. Jel Jovo tu. Jovo. Sve smo izrastavljali. Magistralni vod je spreman da se pusti pod napon. Ja ću sačekati pored telefona. Nakon što obavite papirologoju i manipulacije ti meni javi. Javi mi na broj.“-tu sam stao.

Nisam znao broja telefona, pa sam unezvijereno gledao oko sebe.
„Bako koji je broj vašeg telefona. Moraj javiti elektri da me mogu nazvati?“-upitah baku.
„Ne znam ti ja sinko. Ja se samo javljam kad me neko nazove i znam okrenuti broj od djece. Oni mi sve račune uplaćuju. Ja ti od toga ništa ne znam.“-reče baka.
„Jovo nazvaću te za par minuta dok pronađemo broj na koji me možeš nazvati.“-rekoh Jovi
„Jel možda imaš negdje telefonski račun da na njemu pročitam broj?“
„Ne znam bogumi.“-dogega se baka do mene.

Iz ladice ormarića gdje je stajao telefon, baka izvadi par različitih računa.
"Na vidi. Možda se tu negdje nalazi."
Prelistavao sam papire i pronašao tri različita telefonska računa i sva tri na isto ime.
„Bako ko je G.D.. Svi se telefoni na njega vode.“-upitah je.
„E to mi je najstariji sin. Jedan je telefon u njegovom stanu, jedan u novoj kući i treći je kod mene.“-obradova se baka misleći da će mi pomoći.

Ponovo sam nazvao RJ. Dao sam im sva tri boja telefona.
„Nazovite odmah svaki od ovih brojeva i nek dvaput odzvoni. Kad nazovete pravi ja se odmah javljam.“
Nakon par trenutaka valjda iz drugog pokušaja dispečer je pogodio broj.

„OK. Čekam dalja uputstva.“-bio sam zadovoljan zbog dosjetljivosti kojom sam riješio problem.
„Hajde ti sjedi dok oni ponovo ne nazovu.“-pozva me baka u kuhinju.
Dok sam joj predavao papire i račune iz njih ispade jedna slika.

Sagnuh se da dohvatim sliku sa tepiha. Istovremeno sam prepoznao djevojku sa slike.
„Slađa.“-rekoh.
„Ti znaš moju unuku?“-baka me zbunjeno pogleda.
„Znam bako kako ne bih znao.“-rekoh.
Baka sumnjičavo pogleda u mene.
„A otkud ti znaš moju Slađu?“
„Iz grada bako. Znamo se već dugo.“
A baka se sva nekako uspremeta pa nastavi sa ispitivanjem.
„A jesi li ti možda momak?“

Zbunjen bakinim pitanjima ni sam ne znadoh šta odgovoriti.
„Momak. Ma nisam ja momak.“-misleći na to da nisam Slađin momak.
„A kad nijesi momak šta ti onda tražiš kraj Slađe?“-stade baka da me kori.
„Ima da budeš kraj svoje žene i djece, a ne pored moje Slađe.“-baka je već podizala ton.
„A kako da budem kraj svoje žene kad je nemam.“-počeo sam se pravdati.
„Aaaa. Već si se razvodio bećaru jedan. Dalje ruke od moje Slađe. Ona će ići za doktoricu.“-baka je i dalje nastavila u sve žešćem tonu.

Telefonski poziv prekinuo je naš razgovor.
Nakon obavljenog telefonskog razgovora vratio sam se do bake koja je i dalje bila spremna na razgovor.

„Bako nisam se ni ženio. Ja sam još uvijek momak. No Vi ste me zbunili sa pitanjem.“
„Kako nisi kad si maloprije rekao da nisi momak?“
„Ja sam mislio da me pitate da li sam Slađin momak, a ne da li sam momak ili sam ženjen.“-vidno olakšanje popravilo je situaciju.

Baka mnogo bolje raspoložena ponudi mi bananu.
„Lijepa je moja Slađa ko lutka.“-baka je hvalila svoju unuku pokazujući mi njenu sliku.
„Jeste bako. Ljepša je od ike banane.“-nesvjesno izvalih glupost.
„Nego de ti meni reci jel se momci motaju oko nje. Ma ima da lome noge zbog nje. Znam ja nju. Pametna je to glavica babina.“
„Ne znam bako. Pogledaću drugi put.“-dovršavao sam bananu.
„Samo ti nju pripazi sinko. Ukoliko se pojavi neki mangup ti samo babi javi pa ću ja njemu pokazati.
„Hoću bako. Ne damo mi našu Slađu tamo nekakvom bezveze.“-morao sam prihvatiti bakinu ponudu.
„A bogami i ti si pametan i naočit momak. Srećna će biti ta koja uzmeš za ženu.“-pokušavla je da maksimalno popravi stuaciju.

Neslužbeni pakt za Slađinu bebjednost bi sklopljen.
„Ponesi i onom svom kolegi bananu. I zapamti. Čuvaj mi Slađu“-baka mi je mahala vidno zadovoljna da je našla saveznika u borbi za Slađinu budućnost.
Dok je Dragan jeo bananu ja sam mu prepričavao događaj sa bakom u kući. Od srca se nasmijao nesporazumu sa njom.
„Bogme ako te ovako budu hranile babe po selima bićeš ti momak i po.“-reče Dragan još uvijek pod dojmom događaja.

Nedugo nakon toga kada sam pričao Slađi za pomenuti događaj slatko se ismijala.
„Samo se ti smij. Tvoja će baka dobivati detaljne izvještaje, pa ti vidi kako ćeš s njom.“-tobože priprijetio sam joj.

Kako god. Slađana je izučila za doktoricu, pa samim tim vjerujem da je umijela bolje od mene prepoznati bezveznjakoviće koji su se motali oko nje. Udana je i ima djecu. Možda je tome doprinjeo i moj pakt sa njenom bakom. Ko zna. Kad god je sretnem sjetim se banane i njene bake.

Nemojte nikad žuriti sa odgovorom. Možda se negdje nalazi kora od banane te se lako možete okliznuti.


Pozdravlja Vas mandrak72, balkanski prvak u sobnom klizanju na kori banane.